Ponukan izdatcima za kojekakve pripravke, prehranu i dodatke, obratio sam se svojim prijateljima za novčanu pomoć prema njihovim mogućnostima. Nije da sam bez novaca, rezerva za bolovanje mi je sasvim solidna i mogao bih podnijeti više mjeseci ovakve situacije, ali s ovom bolešću nikad ne znate što se može dogoditi. Dovoljno je da mi se stanje pogorša toliko da trebam dodatnu njegu ili čak smještaj u dom s odgovarajućom skrbi, a tada bi se rezerva mogla opasno brzo istanjiti.
Odaziv je premašio sva moja očekivanja.
Cijeli dan sam zapanjen, dirnut i raspekmežen time što sam doživio. Ponajviše činjenicom, kako mi najviše pomažu mali i u javnosti nepoznati ljudi koji otkidaju bukvalno od usta svojim obiteljima kako bi meni pomogli. Javljaju se kolegice i kolege, roditelji mojih učenika, svi nude pomoć i "samo javite ako vam išta treba...ako trebate pomoć u kupovini, da vas se nekamo preveze, ako treba da netko dođe k vama i pazi na vas tijekom dana..."
I shvatih smisao priče. Bog preko moje bolesti potiče dobro u ljudima. Zato me treba ovdje i sada ovakvog bijednog, smršavjelog i slabog da podiže ljude i potiče ih da čine dobro. Blagoslovljeni bili svi koji pomažete na bilo koji način, makar i pozitivnom misli upućenoj meni. Kad ozdravim, pošteno ćemo to sa svima profeštati.
Shvatih još nešto jednako važno. Odaziv mojih prijatelja i poznanika samo potvrđuje kako je karitativnost i humanitarnost jedna od najboljih nacionalnih osobina hrvatskoga naroda. Kad su Hrvati zatajili pri ikakvoj humanitarnoj akciji? Čim negdje izbije neka potreba, odmah se skupe novci i nema toga što hrvatska sirotinja i običan puk neće u takvoj situaciji napraviti. I nikome ne bude ništa teško.
I konačno treća pouka u svezi s time. Dragi moji-mi mali ljudi smo prava Hrvatska, a ne kojekakvi pokvarenjaci i pametnjakovići manipulatori čiju rabotu ni zemlja ni narod više ne mogu podnijeti. Zbog nas ova zemlja još postoji unatoč svim svojim manama i još uvijek se vrti u dobrom smjeru unatoč svim mogućim nastojanjima da se narod obeshrabri i da ga se uvjeri kako je njegov nestanak iz povijesti najveće buduće dobro za čovječanstvo. Bogu hvala, nismo mi uopće tako loši kakvima nas prikazuju naši mediji. Bez obzira na sva bojna razočaranja koja nam naša društvena zbilja zna prirediti, najdublje sam uvjeren da će dobro na kraju pobijediti i da je budućnost Hrvatske upravo u rukama nas "pravih Hrvata"-ljudi koji nastojimo na najbolji način živjeti svoj život, brinuti za obitelji, pošteno zarađivati za kruh i brinuti za svoje bližnje u nevolji. Ja to možda ovdje na zemlji neću doživjeti jer za takvo što treba proći nekoliko naraštaja, ali za utjehu svima nama - u raju kod Isusa nema nikakvih pokvarenjaka ni manipulatori. Takvi štosevi tamo ne prolaze.
Nema komentara:
Objavi komentar