svi koji smo za života na zemlji bili polovični,
mediokriteti, malovjerni, mlitavi, osrednji, prekasni,
koji nismo do kraja izrasli jer nam je korijen bio prekratak,
a kod nekih se dao ugušiti trnjem naokolo rastućim.
Na granama našim našlo se, na sreću, nešto plodova,
ali ni izdaleka onoliko koliko si očekivao,
jer talente svoje i vrijeme nam dano poklonismo drugome.
Kad si kucao na naša vrata, kojiput bismo te pustili unutra,
ali često si ostajao vani, neprepoznat, neprihvaćen.
Zašto neprepoznat? Jer nismo dovoljno čeznuli da te upoznamo.
Zašto neprihvaćen? Jer te nismo istinski voljeli onakvog kakav jesi.
Kad najviše voliš sama sebe, tada za drugog ostanu tek mrvice,
makar taj drugi bio sam Bog.
Mi smo se zabavljali, a ti se nisi gurao niti nametao.
Više smo slušali ludost svijeta nego tvoju Riječ. "Svetost je za svećenike, ne izlaži se previše!"
"Popovi pojma nemaju o životu!" "Tko vjeru još danas shvaća ozbiljno?" "Ništa ljudsko nije nam strano. Afera nije grijeh...uzmi sve što ti život pruža."
Ima nas ovdje koji bijasmo veliki i hvaljeni za života na zemlji,
ali baš nijednog koji je bio velik u tvojim očima,
iako su nas toliki kovali u zvijezde.
Još nam je jedno svima zajedničko:
barem jednom u životu, najčešće pri kraju
nismo mogli odoljeti iznenadnom naletu neočekivane tuge ili prosvjetljenja, svejedno kako to nazvali,
kad je nešto u nama reklo i prema van izreklo: "E, gdje mi je pamet bila, što učinih...smiluj mi se Bože!"
To si bio ti! To je bio tvoj milosni padobran spasa! Zbog njega ne propadosmo u vječnu tamu! Sav pakao urla zaprepašten, izmakosmo mu u zadnji čas, sotona nas je već upisao kao svoj siguran plijen, a mi mu izmakosmo iz ruke!
Nisi nas zaboravio, Gospodine!
Uistinu, ti spašavaš ono što je izgubljeno!
Znajte svi na zemlji zašto danas sve veliko i malo u čistilištu zahvaljuje Isusu! Slavite ga s nama!
Nema komentara:
Objavi komentar