za sve one koji su bolji od mene,
za sve koji su me pretekli na putu u Kraljevstvo Nebesko,
za sve one iz svih puka, plemena i jezika
koji već sada prave Bogu društvo u dvorima njegovim.
O, da mi je svršetak biti kao njihov!
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iz glasa:
"Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!"
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
"Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen."
I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. »Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega« jer - Jaganjac koji je posred prijestolja »bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda« života. »I otrt će Bog svaku suzu« s očiju njihovih."
(Otkr 7:9-17)
Nema komentara:
Objavi komentar