Odluka je pala, američki predsjednički izbori su završili, Barack Obama osvojio je svoj drugi mandat. Nasuprot prognozama, pobijedio je uvjerljivije nego što se moglo očekivati. Dobio je ne samo većinu elektorskih glasova, nego i većinu glasova svih glasača. Čisto kao suza.
Bit će zanimljivo čuti komentare i analize Romneyjevog neuspjeha. Čini se da je u očima dobroga dijela javnosti ipak malo previše naginjao tradicionalnoj republikanskoj ljestvici vrijednosti, koju je George W. Bush tijekom svoje vladavine preteško kompromitirao, da je u očima Obaminih glasača bio premalo reformiran i odmaknut od svijeta krupnoga kapitala, toliko odgovornoga za gospodarsku krizu koja je u bijedu odvela toliko Amerikanaca. Mogli bismo nagađati je li Obamina pobjeda potvrda uspješnosti sekularističkih trendova u američkom društvu, jer teme poput zaštite života i obitelji očigledno ne privlače tolike glasače poput obećanja o ovozemaljskim poboljšanjima standarda, socijalnoj skrbi za sve, itd. Poruke o zaštiti tradicionalnih vrijednosti nisu mogle dobiti ove izbore. Da, Amerika se promijenila. Prije nekih dvadesetak godina netko poput Obame ne bi mogao niti pomisliti da bi postao predsjednikom SAD, neovisno o tome što je Crnac, pa čak nije bilo moguće razmišljati niti o predsjedniku mormonu kao što bi bio Romney. Danas je pak pitanje je li Amerika spremna za nekog budućeg predsjednika ateista, ili čak deklariranog homoseksualca. Možda i jest, tko zna…a ako još nije, samo je pitanje vremena kad će biti u dovoljnoj mjeri „preodgojena“ da joj takva mogućnost postane poželjnom stvarnošću. Jer, jedno ne treba zaboraviti-veliku, a možda i presudnu ulogu u nastanku i konfiguriranju SAD imala su društva slobodnih zidara i kojekakve tajne i polutajne udruge, koje su i danas iznimno utjecajne.
U „crvenoj Hrvatskoj“ Obamina pobjeda izazvala je neskriveno zadovoljstvo. Možda i zato, što se svi sjećamo kako je Račanova vlada došla na vlast tijekom Clintonove administracije, a sišla s nje nakon što su u Washingtonu zavladali Bushovi republikanci. U panegiricima pobjedniku najdalje je otišao Večernji list, koji (staroga) novoga američkoga predsjednika proglašava ni više ni manje nego gospodarem svijeta, i nabraja 12 najvećih zadataka koje taj mora riješiti? Hej, stani malo…pa mi nismo glasovali za Obamu kao predsjednika svih Zemljana, nitko nas ništa nije pitao! Kakve su to sad bedastoće?
Kakogod bilo, Obama ima pred sobom četiri nove godine da pokuša ispuniti obećanja dana Amerikancima. Svi se nadaju boljem standardu, većoj sigurnosti, svjetskom miru, rješenju političkih problema s Iranom i Sjevernom Korejom, itd. itd. Lijepo je nadati se, ali ti problemi ne postoje od jučer, a Obama s njima nije uspio ništa napraviti u prvome mandatu. Da ne spominjemo stari izraelsko-arapski problem. Jesu li realna očekivanja da će uspjeti u drugome?
Preteški su to zadaci za novog „vladara svijeta“, osobito u uvjetima u kojima on vlada, kad zapravo nema učinkovitu vlast nad cijelim svijetom. Osim toga, previše je bačvi baruta na svim stranama. A nema nijednog američkog predsjednika koji barem jednom tijekom svoje vladavine ne iskuša učinkovitost američkog ratnog stroja na nekom kontinentu. Otac i sin Bush vodili su velike ratove u iraku i Afganistanu, Clinton je bombardirao Srbiju i poslao vojsku u Bosnu i na Kosovo. Obama je nastavio rat u Afganistanu, a ne bi se baš reklo da je bio neutralan u Libiji i Siriji. Istina, velik rat još nije pokrenuo. Ali nije nimalo sklon razoružavanju. Svako malo doznajemo novosti o novim, još neviđenim američkim vojno-tehnološkim izumima i oružjima. Primjerice, raketa Minotaur, stvorena za razaranje najdubljih i najutvrđenijih neprijateljskih bunkera. Pa ona raketa koja leti nekoliko puta brže od zvuka, i za jedan sat, lansirana iz Amerike, može pogoditi bilo koju točku na Zemlji. „Posljednji krik“ je letjelica koja tako uspješno likvidira elektromagnetska polja, da pri preletu onemogućava blokira sva sredstva komunikacije i računala. Idealno oružje za doktrinu prvoga udara i rušenje svih vojnih i civilnih komunikacijskih sustava zemlje koja je na udaru. Da, dragi moji: Obama nije predsjednik koji će nastojati umanjiti važnost i snagu SAD u svijetu, naprotiv. Nemojte očekivati slabu Ameriku. Zato su ga uostalom i izabrali. Nije on dobrodušni „kompa“ s uličnog hakla u Chicagu, kojega je Providnost dovela do Bijele kuće. Sad ćemo tek vidjeti što je u njemu, a osobito kakve je trikove u rukavu sačuvao za drugi mandat, i što će izvaditi iz tajnih pretinaca. Neka obećanja će možda uspjeti ostvariti, neka neće. Sigurno će pak biti ustrajan u jednom problematičnom području svoje vladavine, koje razotkriva kanadski pisac i slikar Michael D. O'Brien:
Teško je potpuno upoznati čovjeka, osobito onoga koji tako mudro gradi svoju javnu osobnost, odnosno predodžbu o sebi. Isus nam je rekao kako ćemo drvo prepoznavati po njegovim plodovima. Plod je Obamina predsjedničkog mandata radikalno povećanje kulture smrti. On nije nimalo naivan. Promiče jasno najavljen društveni program, koji će dodatno nagristi moralni temelj američke demokracije. ("Živimo li u posljednjim vremenima", Zagreb, Treći dan, 2012, str. 123).
Zbog toga ne vjerujem da će Obamina nova vladavina donijeti svijetu mir, niti će Amerikancima donijeti željeno poboljšanje životnih uvjeta. Za takvo što potrebno je nešto što nadilazi trud političke elite, kolikogod on velik bio. Potrebno je nešto više od pukog spleta dobrih okolnosti. To nešto je Božji blagoslov. Ustrajnost u institucionalizaciji i širenju kulture smrti ne može biti blagoslovljena. Volio bih da Obama uspije u onome što je u njegovom programu dobro, ali bojim se da od toga neće biti ništa, i da će svojem nasljedniku ostaviti mnogo veće i teže probleme nego što je zatekao na početku drugoga mandata.
Nema komentara:
Objavi komentar