U sjeni izborne pobjede Baracka Obame nekoliko krupnih uspjeha ostvario je pokret za emancipaciju homoseksualaca dočekavši pobjedu na referendumima u Massachusetsu i Marylandu. Te države priključile su se drugima koje su prihvatile legalizaciju homoseksualnih "brakova".
I dok se takvo što moglo očekivati, mnogo neugodnije su me iznenadile države Colorado, Washington i Massachusets (opet!) koje su posebnim zakonima legalizirale upotrebu marihuane. Imajući u vidu velik utjecaj SAD, koje su mnogima u svijetu danas dragovoljan ili manje dragovoljan "uzor", bojim se da će i naši zagovornici legalizacije tzv. lakih droga dobiti krila. Vjerojatno će krenuti naklapanja poput tvrdnji o "širenju prostora slobode", i kojekakvih relativizacija negativnog utjecaja uživanja marihuane (koja bi od dosad nesumnjive uvertire prema težim oblicima ovisnosti mogla postati lijek za niz stvari). Ma kakav prostor slobode! To je samo kapitulacija države pred dosadašnjom kriminalnom praksom. Kako kaže zanimljiva američka uzrečica: "Kad nemaš mogućnosti pobijediti one koji su pokvareni, tada im se pridruži!" I tako je ono što je godinama bilo crno, na koncu postalo bijelo. Država je tim zakonima priznala dvije stvari: da više nema snage za borbu protiv trgovine drogom, te da su njena kormila preuzeli ljudi kojima džoint ili dva uvečer nisu nepoznanica. Zašto bi sami riskirali mogućnost zakonskog progona? Još kad vodeća država svijeta u proračun skrene novce od poreza na prodaju marihuane u trgovinama, gdje će joj biti kraj? A tek kad se brojni nezaposleni sjete neslućenih poduzetničkih mogućnosti? Tko će se normalan zadovoljiti sa samo šest legalnih sadnica kod kuće? Koji silni policajci će to provjeravati?
Smiješno, da nije tragično...već vidim neke buduće predizborne skupove na kojima će kandidati i birači "duvati" sve u šesnaest. Možda dobiju prosvjetljenje. Ne razumijem kane li Amerikanci uistinu i dalje voditi ikakvu ozbiljnu borbu protiv narkomanije, ili ih je anarholiberalni virus toliko zarazio, da više ne vide u čemu je problem? Ako se jedan narod i institucionalno u takvoj mjeri prepusti oblacima džointa i anarholiberalnim umovanjima prema kojima smiješ činiti sve što ti padne na pamet osim oružane pobune (zasad!), tad mu se ne može pisati dobro. Baš me zanima koliko će ti zakoni pridonijeti opadanju narkomanije u toj zemlji. Ako se to doista dogodi, javno ću se na ovoj stranici ispričati američkim zakonodavcima. Do tada mi preostaje da se čudom čudim nad tako očiglednim njihovim pristankom za uništavanjem vlastitog ljudskog kapitala.
Nema komentara:
Objavi komentar