Naravno da netko mora vladati narodom, pa i voditi ratove, tako da od vojskovođa ne možemo očekivati da budu mimoze, ali nije baš svejedno kako se ratuje i što se u ratu radi. Osobito pak treba imati na umu standarde i ratne običaje vremena u kojima tko djeluje. Imajući to u vidu, od cijelog društva nekako mi je najsimpatičniji Napoleon koji je rat shvaćao prilično sportski, i uglavnom se držao časnog načela da u ratu vojnici ratuju protiv drugih vojnika. Nije mi poznato da je ikad zapovjedio nešto što bi se moglo smatrati ratnim zločinom (to su mu u dobre osobine uračunali i pobjednički saveznici). Naravno da se njegovi vojnici na terenu nisu uvijek suzdržavali od pljačke i silovanja, ali nisu se u tome razlikovali od drugih vojski toga vremena. Cezar je također imao nešto od toga, iako su ratni običaji njegova vremena bili mnogo suroviji. Zbog toga ima na duši sravnjivanje sa zemljom galskoga grada Avarika (koji se nije htio predati), a u najmanju ruku je suodgovoran za smrt od gladi galskih žena i djece pri opsadi Alesije (za što je pak ponajviše kriv Vercingetorix, koji ih je izbacio iz Alesije van jer za njih nije imao dovoljno hrane). Jadnici su se našli na ničijoj zemlji između rimskih rovova i alesijske utvrde, a ni Rimljani navodno nisu imali dosta hrane za njih...Karlo Veliki zaslužan je za odbijanje arapske invazije Europe, ali je na nesreću uveo poguban običaj da slisti svako pogansko pleme koje nije htjelo prihvatiti kršćanstvo. O ostalima iz spomenutog društva radije ne govoriti, njihova praksa bila je preužasna čak i za mjerila tadašnjeg vremena. Samo pustoš i ruševine.
A sada o Sulejmanu. Ne sumnjam da su Turci u seriji nabrijali njegov lik i djelo, ali ne bi škodilo poznavati i drugu stranu. Kao prvo, ne znam zašto bismo ga mi Hrvati trebali zvati "Veličanstveni", kad je za nas bio vjerojatno najzlokobniji i najpogubniji od svih vladara i imperatora s kojima smo ikad imali posla. U vrijeme njegove duge vladavine Osmanlijska agresija svela je Hrvatsku na "ostatke ostataka". Koliko ljudi su pobili, koliko odvukli u roblje, koliko ih je moralo pobjeći iz Hrvatske radi Sulejmanove veličine-to više nitko ne može niti procijeniti. O uništenju političke perspektive Hrvatske, promjeni nacionalne strukture u okupiranim hrvatskim krajevima (Turci su doselili Vlahe i razne druge balkanske skupine da im čuvaju granicu), o odvođenju djece u janjičare, silovanjima i svim drugim mogućim zločinima bolje i ne govoriti. Sulejman za nas nije i ne može biti velik. Naprotiv, trebali bismo ga zvati Krvnik ili Štetočina. Vrijeme njegove vladavine donijelo nam je nacionalnu katastrofu, a jednako su prošli Mađari, Slovaci i Rumunji, kao i drugi bliski nam narodi koje je dohvatila njegova kandžija. Negdje pročitah da su Osmanlije tijekom višestoljetnih upada i osvajanja u Europi odvukli u ropstvo 10 milijuna ljudi! Tko zna tko je sve od naših porobljenih predaka gradio Sulejmanov Istanbul, a koliko je žena završilo u njegovu haremu i haremima velikodostojnika. I to bez vlastitog pristanka, demokratske procedure i pravične naknade.
Istina, Napoleon i Cezarovi nasljednici također su silom zauzimali naše krajeve, ali uz neusporedivo manje žrtve domaćeg puka, a zauzvrat su nam ostavili razne napredne civilizacijske tekovine koje koristimo do dana današnjeg. Od Osmanskih Turaka smo za sav onaj jad i čemer dobili ćevape i tambure. Pa ti plješći uspješnom zatorniku "kršćanskih nevjernika", Sulejmanu štetočinskom, i seriji koja će nam ga sigurno prikazati umivenog.
Nema komentara:
Objavi komentar