Stari sotonist Aleister Crowley jamačno bi bio jako zadovoljan s takvom skupinom, prema kojoj biblijski gradovi Sodome i Gomore djeluju kao dječji vrtić.
petak, 9. studenoga 2012.
Bizarne sekte: Crkva eutanazije
Jedna od najbizarnijih sekti o kojima sam čuo da su se pojavile tijekom posljednjih dvadesetak godina je američka Crkva eutanazije. Osnovana je 1995. godine u Bostonu. Naučava da je njen cilj zadržavati nekontrolirano množenje ljudske populacije na svijetu u razumnome okviru. Zato je za temelje svoje „filozofije“ odredilo pobačaj, samoubojstvo, kanibalizam i analni seks. Zbog svojih kontroverznih shvaćanja često dolazi u sukob s kršćanskim organizacijama ili protivnicima pobačaja. Sekta, međutim, opravdava samo ona djela koje čovjek učini dobrovoljno. Navodno ne promiče ubojstva, prisilnu sterilizaciju, pa čak ni silovanje. Vjerojatno je najveću pozornosti privukla nakon emitiranja glazbenog video spota na kojem se izmjenjuju pornografski prizori s prikazima zapaljenih njujorških tornjeva Blizanaca 11. rujna 2011.
četvrtak, 8. studenoga 2012.
Obama pobijedio, a anarholiberalni vihor zapuhao novom snagom
U sjeni izborne pobjede Baracka Obame nekoliko krupnih uspjeha ostvario je pokret za emancipaciju homoseksualaca dočekavši pobjedu na referendumima u Massachusetsu i Marylandu. Te države priključile su se drugima koje su prihvatile legalizaciju homoseksualnih "brakova".
I dok se takvo što moglo očekivati, mnogo neugodnije su me iznenadile države Colorado, Washington i Massachusets (opet!) koje su posebnim zakonima legalizirale upotrebu marihuane. Imajući u vidu velik utjecaj SAD, koje su mnogima u svijetu danas dragovoljan ili manje dragovoljan "uzor", bojim se da će i naši zagovornici legalizacije tzv. lakih droga dobiti krila. Vjerojatno će krenuti naklapanja poput tvrdnji o "širenju prostora slobode", i kojekakvih relativizacija negativnog utjecaja uživanja marihuane (koja bi od dosad nesumnjive uvertire prema težim oblicima ovisnosti mogla postati lijek za niz stvari). Ma kakav prostor slobode! To je samo kapitulacija države pred dosadašnjom kriminalnom praksom. Kako kaže zanimljiva američka uzrečica: "Kad nemaš mogućnosti pobijediti one koji su pokvareni, tada im se pridruži!" I tako je ono što je godinama bilo crno, na koncu postalo bijelo. Država je tim zakonima priznala dvije stvari: da više nema snage za borbu protiv trgovine drogom, te da su njena kormila preuzeli ljudi kojima džoint ili dva uvečer nisu nepoznanica. Zašto bi sami riskirali mogućnost zakonskog progona? Još kad vodeća država svijeta u proračun skrene novce od poreza na prodaju marihuane u trgovinama, gdje će joj biti kraj? A tek kad se brojni nezaposleni sjete neslućenih poduzetničkih mogućnosti? Tko će se normalan zadovoljiti sa samo šest legalnih sadnica kod kuće? Koji silni policajci će to provjeravati?
Smiješno, da nije tragično...već vidim neke buduće predizborne skupove na kojima će kandidati i birači "duvati" sve u šesnaest. Možda dobiju prosvjetljenje. Ne razumijem kane li Amerikanci uistinu i dalje voditi ikakvu ozbiljnu borbu protiv narkomanije, ili ih je anarholiberalni virus toliko zarazio, da više ne vide u čemu je problem? Ako se jedan narod i institucionalno u takvoj mjeri prepusti oblacima džointa i anarholiberalnim umovanjima prema kojima smiješ činiti sve što ti padne na pamet osim oružane pobune (zasad!), tad mu se ne može pisati dobro. Baš me zanima koliko će ti zakoni pridonijeti opadanju narkomanije u toj zemlji. Ako se to doista dogodi, javno ću se na ovoj stranici ispričati američkim zakonodavcima. Do tada mi preostaje da se čudom čudim nad tako očiglednim njihovim pristankom za uništavanjem vlastitog ljudskog kapitala.
I dok se takvo što moglo očekivati, mnogo neugodnije su me iznenadile države Colorado, Washington i Massachusets (opet!) koje su posebnim zakonima legalizirale upotrebu marihuane. Imajući u vidu velik utjecaj SAD, koje su mnogima u svijetu danas dragovoljan ili manje dragovoljan "uzor", bojim se da će i naši zagovornici legalizacije tzv. lakih droga dobiti krila. Vjerojatno će krenuti naklapanja poput tvrdnji o "širenju prostora slobode", i kojekakvih relativizacija negativnog utjecaja uživanja marihuane (koja bi od dosad nesumnjive uvertire prema težim oblicima ovisnosti mogla postati lijek za niz stvari). Ma kakav prostor slobode! To je samo kapitulacija države pred dosadašnjom kriminalnom praksom. Kako kaže zanimljiva američka uzrečica: "Kad nemaš mogućnosti pobijediti one koji su pokvareni, tada im se pridruži!" I tako je ono što je godinama bilo crno, na koncu postalo bijelo. Država je tim zakonima priznala dvije stvari: da više nema snage za borbu protiv trgovine drogom, te da su njena kormila preuzeli ljudi kojima džoint ili dva uvečer nisu nepoznanica. Zašto bi sami riskirali mogućnost zakonskog progona? Još kad vodeća država svijeta u proračun skrene novce od poreza na prodaju marihuane u trgovinama, gdje će joj biti kraj? A tek kad se brojni nezaposleni sjete neslućenih poduzetničkih mogućnosti? Tko će se normalan zadovoljiti sa samo šest legalnih sadnica kod kuće? Koji silni policajci će to provjeravati?
Smiješno, da nije tragično...već vidim neke buduće predizborne skupove na kojima će kandidati i birači "duvati" sve u šesnaest. Možda dobiju prosvjetljenje. Ne razumijem kane li Amerikanci uistinu i dalje voditi ikakvu ozbiljnu borbu protiv narkomanije, ili ih je anarholiberalni virus toliko zarazio, da više ne vide u čemu je problem? Ako se jedan narod i institucionalno u takvoj mjeri prepusti oblacima džointa i anarholiberalnim umovanjima prema kojima smiješ činiti sve što ti padne na pamet osim oružane pobune (zasad!), tad mu se ne može pisati dobro. Baš me zanima koliko će ti zakoni pridonijeti opadanju narkomanije u toj zemlji. Ako se to doista dogodi, javno ću se na ovoj stranici ispričati američkim zakonodavcima. Do tada mi preostaje da se čudom čudim nad tako očiglednim njihovim pristankom za uništavanjem vlastitog ljudskog kapitala.
srijeda, 7. studenoga 2012.
Obama opet pobijedio, hoće li svijetu biti bolje?
Odluka je pala, američki predsjednički izbori su završili, Barack Obama osvojio je svoj drugi mandat. Nasuprot prognozama, pobijedio je uvjerljivije nego što se moglo očekivati. Dobio je ne samo većinu elektorskih glasova, nego i većinu glasova svih glasača. Čisto kao suza.
Bit će zanimljivo čuti komentare i analize Romneyjevog neuspjeha. Čini se da je u očima dobroga dijela javnosti ipak malo previše naginjao tradicionalnoj republikanskoj ljestvici vrijednosti, koju je George W. Bush tijekom svoje vladavine preteško kompromitirao, da je u očima Obaminih glasača bio premalo reformiran i odmaknut od svijeta krupnoga kapitala, toliko odgovornoga za gospodarsku krizu koja je u bijedu odvela toliko Amerikanaca. Mogli bismo nagađati je li Obamina pobjeda potvrda uspješnosti sekularističkih trendova u američkom društvu, jer teme poput zaštite života i obitelji očigledno ne privlače tolike glasače poput obećanja o ovozemaljskim poboljšanjima standarda, socijalnoj skrbi za sve, itd. Poruke o zaštiti tradicionalnih vrijednosti nisu mogle dobiti ove izbore. Da, Amerika se promijenila. Prije nekih dvadesetak godina netko poput Obame ne bi mogao niti pomisliti da bi postao predsjednikom SAD, neovisno o tome što je Crnac, pa čak nije bilo moguće razmišljati niti o predsjedniku mormonu kao što bi bio Romney. Danas je pak pitanje je li Amerika spremna za nekog budućeg predsjednika ateista, ili čak deklariranog homoseksualca. Možda i jest, tko zna…a ako još nije, samo je pitanje vremena kad će biti u dovoljnoj mjeri „preodgojena“ da joj takva mogućnost postane poželjnom stvarnošću. Jer, jedno ne treba zaboraviti-veliku, a možda i presudnu ulogu u nastanku i konfiguriranju SAD imala su društva slobodnih zidara i kojekakve tajne i polutajne udruge, koje su i danas iznimno utjecajne.
U „crvenoj Hrvatskoj“ Obamina pobjeda izazvala je neskriveno zadovoljstvo. Možda i zato, što se svi sjećamo kako je Račanova vlada došla na vlast tijekom Clintonove administracije, a sišla s nje nakon što su u Washingtonu zavladali Bushovi republikanci. U panegiricima pobjedniku najdalje je otišao Večernji list, koji (staroga) novoga američkoga predsjednika proglašava ni više ni manje nego gospodarem svijeta, i nabraja 12 najvećih zadataka koje taj mora riješiti? Hej, stani malo…pa mi nismo glasovali za Obamu kao predsjednika svih Zemljana, nitko nas ništa nije pitao! Kakve su to sad bedastoće?
Kakogod bilo, Obama ima pred sobom četiri nove godine da pokuša ispuniti obećanja dana Amerikancima. Svi se nadaju boljem standardu, većoj sigurnosti, svjetskom miru, rješenju političkih problema s Iranom i Sjevernom Korejom, itd. itd. Lijepo je nadati se, ali ti problemi ne postoje od jučer, a Obama s njima nije uspio ništa napraviti u prvome mandatu. Da ne spominjemo stari izraelsko-arapski problem. Jesu li realna očekivanja da će uspjeti u drugome?
Preteški su to zadaci za novog „vladara svijeta“, osobito u uvjetima u kojima on vlada, kad zapravo nema učinkovitu vlast nad cijelim svijetom. Osim toga, previše je bačvi baruta na svim stranama. A nema nijednog američkog predsjednika koji barem jednom tijekom svoje vladavine ne iskuša učinkovitost američkog ratnog stroja na nekom kontinentu. Otac i sin Bush vodili su velike ratove u iraku i Afganistanu, Clinton je bombardirao Srbiju i poslao vojsku u Bosnu i na Kosovo. Obama je nastavio rat u Afganistanu, a ne bi se baš reklo da je bio neutralan u Libiji i Siriji. Istina, velik rat još nije pokrenuo. Ali nije nimalo sklon razoružavanju. Svako malo doznajemo novosti o novim, još neviđenim američkim vojno-tehnološkim izumima i oružjima. Primjerice, raketa Minotaur, stvorena za razaranje najdubljih i najutvrđenijih neprijateljskih bunkera. Pa ona raketa koja leti nekoliko puta brže od zvuka, i za jedan sat, lansirana iz Amerike, može pogoditi bilo koju točku na Zemlji. „Posljednji krik“ je letjelica koja tako uspješno likvidira elektromagnetska polja, da pri preletu onemogućava blokira sva sredstva komunikacije i računala. Idealno oružje za doktrinu prvoga udara i rušenje svih vojnih i civilnih komunikacijskih sustava zemlje koja je na udaru. Da, dragi moji: Obama nije predsjednik koji će nastojati umanjiti važnost i snagu SAD u svijetu, naprotiv. Nemojte očekivati slabu Ameriku. Zato su ga uostalom i izabrali. Nije on dobrodušni „kompa“ s uličnog hakla u Chicagu, kojega je Providnost dovela do Bijele kuće. Sad ćemo tek vidjeti što je u njemu, a osobito kakve je trikove u rukavu sačuvao za drugi mandat, i što će izvaditi iz tajnih pretinaca. Neka obećanja će možda uspjeti ostvariti, neka neće. Sigurno će pak biti ustrajan u jednom problematičnom području svoje vladavine, koje razotkriva kanadski pisac i slikar Michael D. O'Brien:
Teško je potpuno upoznati čovjeka, osobito onoga koji tako mudro gradi svoju javnu osobnost, odnosno predodžbu o sebi. Isus nam je rekao kako ćemo drvo prepoznavati po njegovim plodovima. Plod je Obamina predsjedničkog mandata radikalno povećanje kulture smrti. On nije nimalo naivan. Promiče jasno najavljen društveni program, koji će dodatno nagristi moralni temelj američke demokracije. ("Živimo li u posljednjim vremenima", Zagreb, Treći dan, 2012, str. 123).
Zbog toga ne vjerujem da će Obamina nova vladavina donijeti svijetu mir, niti će Amerikancima donijeti željeno poboljšanje životnih uvjeta. Za takvo što potrebno je nešto što nadilazi trud političke elite, kolikogod on velik bio. Potrebno je nešto više od pukog spleta dobrih okolnosti. To nešto je Božji blagoslov. Ustrajnost u institucionalizaciji i širenju kulture smrti ne može biti blagoslovljena. Volio bih da Obama uspije u onome što je u njegovom programu dobro, ali bojim se da od toga neće biti ništa, i da će svojem nasljedniku ostaviti mnogo veće i teže probleme nego što je zatekao na početku drugoga mandata.
Bit će zanimljivo čuti komentare i analize Romneyjevog neuspjeha. Čini se da je u očima dobroga dijela javnosti ipak malo previše naginjao tradicionalnoj republikanskoj ljestvici vrijednosti, koju je George W. Bush tijekom svoje vladavine preteško kompromitirao, da je u očima Obaminih glasača bio premalo reformiran i odmaknut od svijeta krupnoga kapitala, toliko odgovornoga za gospodarsku krizu koja je u bijedu odvela toliko Amerikanaca. Mogli bismo nagađati je li Obamina pobjeda potvrda uspješnosti sekularističkih trendova u američkom društvu, jer teme poput zaštite života i obitelji očigledno ne privlače tolike glasače poput obećanja o ovozemaljskim poboljšanjima standarda, socijalnoj skrbi za sve, itd. Poruke o zaštiti tradicionalnih vrijednosti nisu mogle dobiti ove izbore. Da, Amerika se promijenila. Prije nekih dvadesetak godina netko poput Obame ne bi mogao niti pomisliti da bi postao predsjednikom SAD, neovisno o tome što je Crnac, pa čak nije bilo moguće razmišljati niti o predsjedniku mormonu kao što bi bio Romney. Danas je pak pitanje je li Amerika spremna za nekog budućeg predsjednika ateista, ili čak deklariranog homoseksualca. Možda i jest, tko zna…a ako još nije, samo je pitanje vremena kad će biti u dovoljnoj mjeri „preodgojena“ da joj takva mogućnost postane poželjnom stvarnošću. Jer, jedno ne treba zaboraviti-veliku, a možda i presudnu ulogu u nastanku i konfiguriranju SAD imala su društva slobodnih zidara i kojekakve tajne i polutajne udruge, koje su i danas iznimno utjecajne.
U „crvenoj Hrvatskoj“ Obamina pobjeda izazvala je neskriveno zadovoljstvo. Možda i zato, što se svi sjećamo kako je Račanova vlada došla na vlast tijekom Clintonove administracije, a sišla s nje nakon što su u Washingtonu zavladali Bushovi republikanci. U panegiricima pobjedniku najdalje je otišao Večernji list, koji (staroga) novoga američkoga predsjednika proglašava ni više ni manje nego gospodarem svijeta, i nabraja 12 najvećih zadataka koje taj mora riješiti? Hej, stani malo…pa mi nismo glasovali za Obamu kao predsjednika svih Zemljana, nitko nas ništa nije pitao! Kakve su to sad bedastoće?
Kakogod bilo, Obama ima pred sobom četiri nove godine da pokuša ispuniti obećanja dana Amerikancima. Svi se nadaju boljem standardu, većoj sigurnosti, svjetskom miru, rješenju političkih problema s Iranom i Sjevernom Korejom, itd. itd. Lijepo je nadati se, ali ti problemi ne postoje od jučer, a Obama s njima nije uspio ništa napraviti u prvome mandatu. Da ne spominjemo stari izraelsko-arapski problem. Jesu li realna očekivanja da će uspjeti u drugome?
Preteški su to zadaci za novog „vladara svijeta“, osobito u uvjetima u kojima on vlada, kad zapravo nema učinkovitu vlast nad cijelim svijetom. Osim toga, previše je bačvi baruta na svim stranama. A nema nijednog američkog predsjednika koji barem jednom tijekom svoje vladavine ne iskuša učinkovitost američkog ratnog stroja na nekom kontinentu. Otac i sin Bush vodili su velike ratove u iraku i Afganistanu, Clinton je bombardirao Srbiju i poslao vojsku u Bosnu i na Kosovo. Obama je nastavio rat u Afganistanu, a ne bi se baš reklo da je bio neutralan u Libiji i Siriji. Istina, velik rat još nije pokrenuo. Ali nije nimalo sklon razoružavanju. Svako malo doznajemo novosti o novim, još neviđenim američkim vojno-tehnološkim izumima i oružjima. Primjerice, raketa Minotaur, stvorena za razaranje najdubljih i najutvrđenijih neprijateljskih bunkera. Pa ona raketa koja leti nekoliko puta brže od zvuka, i za jedan sat, lansirana iz Amerike, može pogoditi bilo koju točku na Zemlji. „Posljednji krik“ je letjelica koja tako uspješno likvidira elektromagnetska polja, da pri preletu onemogućava blokira sva sredstva komunikacije i računala. Idealno oružje za doktrinu prvoga udara i rušenje svih vojnih i civilnih komunikacijskih sustava zemlje koja je na udaru. Da, dragi moji: Obama nije predsjednik koji će nastojati umanjiti važnost i snagu SAD u svijetu, naprotiv. Nemojte očekivati slabu Ameriku. Zato su ga uostalom i izabrali. Nije on dobrodušni „kompa“ s uličnog hakla u Chicagu, kojega je Providnost dovela do Bijele kuće. Sad ćemo tek vidjeti što je u njemu, a osobito kakve je trikove u rukavu sačuvao za drugi mandat, i što će izvaditi iz tajnih pretinaca. Neka obećanja će možda uspjeti ostvariti, neka neće. Sigurno će pak biti ustrajan u jednom problematičnom području svoje vladavine, koje razotkriva kanadski pisac i slikar Michael D. O'Brien:
Teško je potpuno upoznati čovjeka, osobito onoga koji tako mudro gradi svoju javnu osobnost, odnosno predodžbu o sebi. Isus nam je rekao kako ćemo drvo prepoznavati po njegovim plodovima. Plod je Obamina predsjedničkog mandata radikalno povećanje kulture smrti. On nije nimalo naivan. Promiče jasno najavljen društveni program, koji će dodatno nagristi moralni temelj američke demokracije. ("Živimo li u posljednjim vremenima", Zagreb, Treći dan, 2012, str. 123).
Zbog toga ne vjerujem da će Obamina nova vladavina donijeti svijetu mir, niti će Amerikancima donijeti željeno poboljšanje životnih uvjeta. Za takvo što potrebno je nešto što nadilazi trud političke elite, kolikogod on velik bio. Potrebno je nešto više od pukog spleta dobrih okolnosti. To nešto je Božji blagoslov. Ustrajnost u institucionalizaciji i širenju kulture smrti ne može biti blagoslovljena. Volio bih da Obama uspije u onome što je u njegovom programu dobro, ali bojim se da od toga neće biti ništa, i da će svojem nasljedniku ostaviti mnogo veće i teže probleme nego što je zatekao na početku drugoga mandata.
utorak, 6. studenoga 2012.
Prorok Izaija o nepravednim vlastodršcima
Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne,
koji ispisuju propise tlačiteljske;
koji uskraćuju pravdu ubogima
i otimlju pravo sirotinji mog naroda,
da oplijene udovice,
da opljačkaju sirote!
Što ćete činiti u dan kazne
kad izdaleka propast dođe?
Kom ćete se za pomoć uteći,
gdje ostaviti blago svoje
da se ne morate među roblje pognuti,
pasti među poklanima?
(Iz 10:1-4)
koji ispisuju propise tlačiteljske;
koji uskraćuju pravdu ubogima
i otimlju pravo sirotinji mog naroda,
da oplijene udovice,
da opljačkaju sirote!
Što ćete činiti u dan kazne
kad izdaleka propast dođe?
Kom ćete se za pomoć uteći,
gdje ostaviti blago svoje
da se ne morate među roblje pognuti,
pasti među poklanima?
(Iz 10:1-4)
ponedjeljak, 5. studenoga 2012.
Za uspješan početak radnoga dana
Produženi svetodušni vikend je prošao, hura u nove radne pobjede!
Kako u njih ne bismo odsrljali nespremni i nesvjesni činjenice da nas život neprestano iskušava, smatram prikladnim predložiti svima koji ovo čitate prekrasnu molitvu Duhu Svetomu kardinala Merciera. Neka vam je na blagoslov!
Kako u njih ne bismo odsrljali nespremni i nesvjesni činjenice da nas život neprestano iskušava, smatram prikladnim predložiti svima koji ovo čitate prekrasnu molitvu Duhu Svetomu kardinala Merciera. Neka vam je na blagoslov!
Na kraju života otkrivam vam tajnu u čemu je sreća čovjekova.
Pobrinite se svaki dan da sve oko vas zaustavite na pet minuta! Zamislite se! Kršteni ste, zato ste hram Duha Svetoga. Obratite se Njemu koji je u vama, i tada recite:
„Duše Sveti, dušo moje duše, klanjam Ti se i molim te: prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi me! Kaži mi što moram činiti; daj mi svoje naloge. Obećavam Ti da ću se podložiti svemu što Ti želiš od mene i prihvatiti sve što Ti budeš pripustio da me snađe. Daj mi samo milost da spoznam i vršim Tvoju volju!
Podaj nam svemogući Bože, da revnim molitvama zavrijedimo primiti Duha Svetoga, da njegovom milošću budemo izbavljeni od svih napasti i da zadobijemo oproštenje svojih grijeha.“
Tako molite i vidjet ćete kako ćete biti i u teškoćama puni mira. Povezanost s Duhom Svetim tajna je svetosti!
petak, 2. studenoga 2012.
Dušni dan u čistilištu
svi koji smo za života na zemlji bili polovični,
mediokriteti, malovjerni, mlitavi, osrednji, prekasni,
koji nismo do kraja izrasli jer nam je korijen bio prekratak,
a kod nekih se dao ugušiti trnjem naokolo rastućim.
Na granama našim našlo se, na sreću, nešto plodova,
ali ni izdaleka onoliko koliko si očekivao,
jer talente svoje i vrijeme nam dano poklonismo drugome.
Kad si kucao na naša vrata, kojiput bismo te pustili unutra,
ali često si ostajao vani, neprepoznat, neprihvaćen.
Zašto neprepoznat? Jer nismo dovoljno čeznuli da te upoznamo.
Zašto neprihvaćen? Jer te nismo istinski voljeli onakvog kakav jesi.
Kad najviše voliš sama sebe, tada za drugog ostanu tek mrvice,
makar taj drugi bio sam Bog.
Mi smo se zabavljali, a ti se nisi gurao niti nametao.
Više smo slušali ludost svijeta nego tvoju Riječ. "Svetost je za svećenike, ne izlaži se previše!"
"Popovi pojma nemaju o životu!" "Tko vjeru još danas shvaća ozbiljno?" "Ništa ljudsko nije nam strano. Afera nije grijeh...uzmi sve što ti život pruža."
Ima nas ovdje koji bijasmo veliki i hvaljeni za života na zemlji,
ali baš nijednog koji je bio velik u tvojim očima,
iako su nas toliki kovali u zvijezde.
Još nam je jedno svima zajedničko:
barem jednom u životu, najčešće pri kraju
nismo mogli odoljeti iznenadnom naletu neočekivane tuge ili prosvjetljenja, svejedno kako to nazvali,
kad je nešto u nama reklo i prema van izreklo: "E, gdje mi je pamet bila, što učinih...smiluj mi se Bože!"
To si bio ti! To je bio tvoj milosni padobran spasa! Zbog njega ne propadosmo u vječnu tamu! Sav pakao urla zaprepašten, izmakosmo mu u zadnji čas, sotona nas je već upisao kao svoj siguran plijen, a mi mu izmakosmo iz ruke!
Nisi nas zaboravio, Gospodine!
Uistinu, ti spašavaš ono što je izgubljeno!
Znajte svi na zemlji zašto danas sve veliko i malo u čistilištu zahvaljuje Isusu! Slavite ga s nama!
četvrtak, 1. studenoga 2012.
Svi sveti 2012.
Danas zahvaljujem Bogu
za sve one koji su bolji od mene,
za sve koji su me pretekli na putu u Kraljevstvo Nebesko,
za sve one iz svih puka, plemena i jezika
koji već sada prave Bogu društvo u dvorima njegovim.
O, da mi je svršetak biti kao njihov!
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iz glasa:
"Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!"
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
"Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen."
I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. »Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega« jer - Jaganjac koji je posred prijestolja »bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda« života. »I otrt će Bog svaku suzu« s očiju njihovih."
(Otkr 7:9-17)
za sve one koji su bolji od mene,
za sve koji su me pretekli na putu u Kraljevstvo Nebesko,
za sve one iz svih puka, plemena i jezika
koji već sada prave Bogu društvo u dvorima njegovim.
O, da mi je svršetak biti kao njihov!
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iz glasa:
"Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!"
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
"Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen."
I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. »Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega« jer - Jaganjac koji je posred prijestolja »bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda« života. »I otrt će Bog svaku suzu« s očiju njihovih."
(Otkr 7:9-17)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)