Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?

Ovu predivnu pričicu prenosim s portala Bitno.net.

Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:

“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da me više cijene?”

Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”

“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.

“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”

Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.

Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.

“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”

“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”

Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:

“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”

“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.

“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”

Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu što se dogodilo.

“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?”

I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke…

N.A.

http://www.bitno.net/duhovne-price/zasto-ides-kroz-zivot-zeleci-da-netko-nebitan-otkrije-tvoju-pravu-vrijednost/, 28.6.2015.

Božićna Noina arka

Božić je ovoga puta bio siromašan biblijskim filmovima. Osim mnogo puta viđenih (i uvijek rado gledanih) De Milleovih Deset zapovijedi, HTV je ipak ponudio nešto iz novije produkcije, britanski televizijski film Arka (The Ark[1]) iz 2015. Radi se o podosta zanimljivoj reinterpretaciji biblijskog teksta iz knjige Postanka, pogl. 6-9. Ona-kako već u takvim pokušajima biva-u nekim točkama prikladno rekonstruira ili čak nadopunjuje priču i njenu pouku, a u drugim je oslabljuje zbog toga što se previše udaljava od očiglednosti samoga teksta.

Glavni junak filma, biblijski Noa, predstavljen je kao prosvijećen čovjek koji svoju trojicu sinova-Šema, Hama i Jafeta-vodi u odrastanje upoznajući ih sa svijetom u kojemu žive i potičući ih da samostalno donose odluke prema kojima će usmjeriti svoj život. Nije mi baš jasno zašto je scenarij od Hama napravio Kenaana (bibl. Kanaan), odstupajući tako bitno od bibijskog rodoslovlja, ali neka ga. Svijet u kojem Noina obitelj živi sličan je današnjem u smislu da se suočava s trajnom borbom (i suživotom) između Vjere i Nevjere. I dok Noina obitelj čvrsto vjeruje u Boga, čini se da je društvo oko njih ateistično, tolerantno prema vjernicima, ali ujedno prožeto nasiljem i bezakonjem svake vrste. Scenografija dosta diskretna, nalikuje onoj u TV filmovima iz serijala Biblija, obiluje haljinama, sandalama i bosim nogama, kao takva ne može promašiti niti išta pokvariti.

U jednom trenutku se Noi ukaže anđeo najavljujući Potop. Noa brani čovječanstvo poput kasnije Abrahama koji pokušava odvratiti Boga da ne uništi Sodomu i Gomoru, ali anđeo nadodaje pravu svrhu potopa: on će iskušati čovječanstvo u svoj njegovoj srži, iskušat će njegovu nevjeru, površnu vjeru i duboku vjeru. Nitko neće biti pošteđen te kušnje. I tako započne najveća kušnja Noina života: gradi arku na području 100 km udaljenom od mora i nastoji u opravdanost gradnje uvjeriti svoju obitelj, ostatak čovječanstva, a u nekim trenutcima i samoga sebe. I dok se njegovi stariji sinovi Šem i Jafet protive gradnji arke kao neopravdanoj i neozbiljnoj bezvezariji, najmlađi sin Kenaan (Ham) podržava oca u tom naumu kao i njegovu vjeru u to da će Bog doista provesti Potop. Zanimljiva je ta podjela uloga, jer u Post 9 Ham-otkrivajući Noinu golotinju-postaje značajan biblijski negativac, a kao praotac Kanaanaca prikazan je prilično prezrivo.  Značajnu ulogu ima i Noina žena o kojoj se u Bibliji vrlo malo govori. U početku skeptična prema gradnji Arke, na kraju ipak odlučuje ostati trajnom potporom svojemu mužu u dobru i zlu. Pomaže mu dovršiti arku. Zajedno čekaju početak Potopa pod vrelim suncem (ambijent nalik onome na rubu mezopotamske ravnice), ali ništa se ne događa. Čini se da je Noin poziv čovječanstvu ipak imao odjeka, jer dolazi nekoliko obitelji koji su mu povjerovali. To bi bilo zanimljivo i dobrodošlo proširenje biblijske priče, jer među tim ljudima ima pripadnika svih rasa, pa bi to dodatno objasnilo genetsku raznolikost čovječanstva nakon potopa. Doduše, Biblija sugerira da Noina predpotopna obitelj već u sebi nosi obilježja svih rasa (Ham je između ostalog praotac afričkih Crnaca), koje bi se tako sačuvale čak i da je Potop doista istrijebio cijelo čovječanstvo osim Noine obitelji. No, opet u redu.

Početak Potopa prikazan je kao velika oluja, neočekivana za tadašnju civilizaciju čija poljoprivreda se prema svemu sudeći razvija na temelju plodnoga tla navlaženog bujnim podzemnim vodama i rijekama i ne poznaje kišu. Dažd otvori oči Šemu, Jafetu i članovima njihovih obitelji koji brže-bolje pojure u sigurnost arke, a s njima i obitelji onih koji povjerovaše Noinu navještaju. Ujedno na svoj način zatvori oči Kenaanu, koji napušta Noinu obitelj zbog ljubavi prema jednoj djevojci. To ga toliko zaslijepi da se poput Lotove žene u Post 19:26  ne može odlijepiti od staroga svijeta osuđenog na propast. Odbija Noine pokušaje da ga spasi smatrajući dažd običnom prolaznom olujom, i tako radije bira sudbinu da bude odnesen potopom sa svojom novom obitelji. Takav neuvjerljiv preokret u Kenaanovoj motivaciji, u kojoj je scenarist nastojao do kraja isforsirati i tragično dovršiti sukob među likovima, čini mi se najslabijom točkom filma.

Nakon toga više nema nazad: Noa se vraća u arku neobavljena posla, vrata na njoj se zatvaraju nakon što su ušle životinje iz cijelog svijeta u parovima-two by two-i Potop ulazi u crescendo. Prikazan je kao serija velikih geoloških potresa i katastrofa diljem planeta koji podižu i spuštaju morsko dno gurajući na kopno megatsunamije koji sve poplavljuju. Jedan takav svom silinom nalijeće odostraga na arku podižući je od tla i plaveći krajolik poput svojeg većeg brata na kraju filma Deep Impact. Baš me zanima bi li na pravoj arci išta ostalo čitavo i nerazlupano da je tako „zvekne“ tsunami, a osobito bi li ijedna od velikih životinja poput žirafe ili slona mogla ostati stajati na nogama, ne klizeći po podu arke i ne metući ostale životinje pred sobom stvarajući posvemašnji kaos. Arka je ipak predviđena i konstruirana za postupno podizanje od tla, a ne za rafting na valovima tsunamija. Ali, ipak je riječ o filmu, iako je prema brojnim mitovima i legendama o općem Potopu na svim kontinentima moguće reći da se radilo o doista velikom geološkom i klimatskom rusvaju, u kojemu su se na zemlju odjednom okomile diluvijalne kišurine, divljali tsunamiji i dijelovi kopna tonuli u more. No, film se time dalje ne bavi i završava izlaskom posade i putnika iz arke nakon što Potop prođe, a s Ararata se još samo tu i tamo naziru tragovi velike vode. Noina obitelj se s tugom prisjeća Kenaana, a jedan od sinova obećava da će po njemu nazvati svojeg sina, tako da ime ostane sačuvano. Ah, rekonstrukcijo! Ljudi se razilaze, a Noa, na anđelovo pitanje je li čovječanstvo izvuklo pouke zbog Potopa, odgovara da u to nije siguran. I ne može biti, jer se čovječanstvo svojim silama i umom ne može samo u svojoj biti promijeniti. Vidi se to u nastavku Biblije i ljudskim zgodama i nezgodama nakon Potopa, vidi se to i danas gotovo na svakom koraku ljudskog postojanja. Čovjeka može promijeniti samo Bog. A Božić i svi razlozi dolaska Boga na naš svijet konačan su odgovor na anđelovo pitanje i Noinu nedoumicu.

---

[1]Redatelj: Kenneth Glenaan, scenarij: Tony Jordan, glume: Hami Belal, Emily Bevan, Georgina Campbell i dr. http://www.imdb.com/title/tt3700882/fullcredits

Slobodni zaključci u primijenjenoj fizici

"Opišite kako se može izmjeriti visina nebodera običnim barometrom" – bilo je pitanje na nekom ispitu iz fizike na Sveučilištu u Kopenhagenu.

Jedan od studenata je odgovorio:

"Oko vrha barometra se zaveže kraj poduljeg konopa i polako spusti barometar s krova nebodera sve dok barometar ne dodirne tlo. Dužina konopa uvećana za dužinu barometra je, u stvari, visina nebodera".

Ovaj poprilično originalni odgovor do te je mjere iznervirao profesora, da je student pao na ispitu i bio isključen iz slušanja fizike na tom sveučilištu. Student se pozvao na svoja osnovna prava s obrazloženjem da je njegov odgovor neoborivo korektan, tako da je univerzitet imenovao posebnu nezavisnu komisiju koja je trebala ocijeniti ovaj slučaj.

Predsjednik komisije je odlučio da je odgovor zaista bio točan, ali da nije relevantan kao dokaz poznavanja materije, u ovom slučaju fizike. Da bi riješili pat poziciju, odlučeno je da student može odgovarati pred specijalnom komisijom i da ima šest minuta vremena dati usmeni odgovor na ovo pitanje, kako bi pokazao da poznaje osnovne principe fizike.

Pet minuta je student sjedio razmišljajući i nije progovorio ni riječ.

Predsjednik komisije ga je upozorio da vrijeme ističe i da ima još samo jednu minutu da odgovori na postavljeno pitanje. Na to je student odgovorio kako ima nekoliko izrazito relevantnih odgovora, ali da se ne može odlučiti koji bi dao kao konačan odgovor. Još jednom su mu savjetovali da požuri, poslije čega je student odgovorio kako slijedi:

„Kao prvo, mogli bismo odnijeti barometar na vrh nebodera, baciti ga s ruba i izmjeriti vrijeme koje mu treba da dotakne tlo. Visina nebodera bi u tom slučaju bila  H = 0,5g×t2. Jedino što bi se barometar u tom slučaju razbio.“

„Ili, u slučaju da sije sunce, mogli bismo izmjeriti dužinu barometra, izmjeriti visinu njegove sjene, zatim izmjeriti visinu sjene nebodera i proporcionalnom aritmetikom izračunati visinu nebodera.“

„Ako baš želite biti znanstveni na visokoj razini, mogli bismo zavezati kraći konop na kraj barometra, i pustiti ga da se klati kao klatno, najprije na tlu, a onda na vrhu nebodera. Visina odgovara odstupanju gravitacijske sile koja djeluje na tako napravljeno klatno, T = 2p2×(l/g).“

„Četvrto rješenje, a u slučaju da neboder ima stube za nuždu, bilo bi i najjednostavnije: svaki kat stubišta izmjeriti u dužinama barometra i na vrhu samo zbrojiti tako izmjerene dužine.“

„A ako želite jedno dosadno i ortodoksno rješenje, kako vjerujem da očekujete, mogli bismo iskoristiti barometar da izmjerimo tlak zraka na tlu, zatim na krovu, i razliku u milibarima iskoristimo za izračunavanje visine zgrade.“

„No, kako nas stalno potičete da vježbamo nezavisnost razuma u primjeni znanstvenih metoda, mislim da bi najjednostavnije bilo pokucati na vrata domara u tom neboderu i reći mu: "Dati ću vam svoj novi barometar ako mi kažete koliko je visoka ova zgrada o kojoj se vi brinete".

Ne treba ni spominjati da je student položio ispit, a kasnije je postao prvi Danac koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Glavom i bradom-Niels Bohr.

http://hr.wikipedia.org/wiki/N iels_Bohr

Večernji susret (Zlatko Sudac)

Isuse, dođoh Ti reći,

kako me u grlu guši,
od isplakanih suza
kako me boli u duši.

Dođoh ti šaptat
kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.

Dođoh ti se tužit
u suton ovog dana,
jer me odviše boli
i peče ova rana.

Kleknuh da ti se jadam,
al me zbuni tvoje raspelo,
Žižak ti osvjetli lice,
raspeto, presveto tijelo.

U suzama, izmučen,
izboden, raspet i sam,
o Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje,
Kako je tuga Tvoja teška
i sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat
u suton ovoga dana,
al motreć Tebe,
iščeznu moja rana.

(Zlatko Sudac)

O novim religijskim pokretima i sektama u Izraelu

U češkom časopisu Dingir  22. lipnja 2015. objavljen je razgovor s Rachel Lichtenstein, voditeljicom Izraelskog centra za žrtve sekti[1], iz kojeg možemo doznati mnogo toga zanimljivog i nepoznatog o novim religijskim pokretima u toj zemlji. Razgovor je aktualan osobito stoga, što je u Izraelu ove godine na temelju negativnih iskustava i skandala s pojedinim novonastalim vjerskim skupinama predložen zakon koji bi trebao strože regulirati njihovu aktivnost[2]. Razgovor s Rachel Lichtenstein vodio je suradnik časopisa Dingir Tomáš Novotný.[3]

Želimo ograničiti moć duhovnih vođa

Pitanje autoriteta vođe je temeljno za prosudbu pojedinih religijskih zajednica koje se uvriježeno naziva sektama.[4] Rachel Lichtenstein (*1979), voditeljica Izraelskog centra za žrtve sekti, u razgovoru izjavljuje da je potrebno odrediti tvrdi li vođa vjerske skupine da jedino on posjeduje i navješćuje istinu. Opširnije informacije o radu Centra moguće je pronaći na njegovoj web stranici http://www.infokatot.com.

Možete li za početak predstaviti organizaciju kojoj ste na čelu?

Rachel Lichtenstein

Centar za žrtve sekti djeluje u Izraelu od 2006. godine s ciljem upoznavanja javnosti o području štetnih skupina i pomoći žrtvama sekti i njihovim obiteljima. Pruža im potporu koja obuhvaća terapeutsku i pravnu pomoć ovisno o tome u kojoj im je mjeri potrebna. Centar pruža javnosti informacije o porobljivačkim sektama putem odgoja i pojašnjavanja, organizira seminare i predavanja o toj temi za studente, terapeute, istraživače i široku javnost. Neprestano komunicira sa elektroničkim i tradicionalnim sredstvima javnoga priopćavanja i objavljuje informacije o sektama i njihovim prekršajima (nepravosti) u izraelskim medijima-radiju, televiziji i časopisima. Centar ima svoju web i facebook stranicu na kojima je moguće pronaći mnogo podrobnih informacija o vjerskim skupinama koja imaju obilježja sekti.

Tko financira vašu djelatnost? Dobivate li sredstva prema projektima ili imate državnu potporu?

Prije svega moram reći da veliku većinu naših aktivnosti provode volonteri posve besplatno.  Stručne i redovite aktivnosti financiraju pak privatni donatori i razne zaklade iz Izraela i inozemstva, a dobivamo i malu pomoć države. Izraelska vlada tek je tijekom posljednjih triju godina shvatila da doista postoji problem koji se zove „sekte“. A tek je 2013. godine odlučila usmjeriti dio proračunskih sredstava za pomoć u tome području.

Postoje li kakve izvorne izraelske sekte?

U Izraelu postoje sekte koje su pristigle iz inozemstva, ali većina naših skupina takvoga tipa je „Made in Israel“, iako su zasnovane na nekom već prije poznatom naučavanju, doktrini ili ideologiji.  Ljudi dolaze u sekte tražeći nekakav duhovni put, kojeg im voditelj predstavlja kao Hare Krišna, budizam, hinduizam, kršćanstvo ili judaizam. Međutim, čim vjernik uroni dublje u sektu, obično se pojavi devijacija odn. otklon od izvornog puta i vjere, i to tada kada voditelj počne koristiti psihološke manipulacije kako bi u vjernika izazvao ovisnost i porobio ga.

Postoje li kakve specifičnosti u izraelskim sektama?

U Izraelu djeluje oko 80 raznih sekti s desecima tisuća članova. Članovi doživljavaju iskorištavanja, i to duševna, tjelesna, ekonomska, pa ponekad i spolna. Voditelji sekti programski iskorištavaju članove i manipuliraju raznim psihološkim tehnikama, ali i samim vjerskim naukom, kako bi ovladali članovima i izvukli ih iz njihove prirodne sredine, oslabili ih i porobili. Tijekom posljednjih godina zaslugom i našeg Centra otkriven je i raspušten niz sekti u Izraelu: sekta Goela Ratzona[5], Makom laChalom  [Mjesto sanjarenja], sekta HaItaka i poligamna sekta iz Jeruzalema.

U Dingiru smo 2014. godine pisali o Goelu Ratzonu. Međutim, nisam siguran da naši čitatelji znaju za ostale sekte koje ste naveli. Možete li nam ih ukratko opisati?

Filozofsku sektu s obrazovnim programom Haltaka vodio je Šaj Abrahamov. Predstavljao se kao obrazovni savjetnik. Razni roditelji dolazili su k njemu po savjete. Da bi savjetovanje bilo uspješno, Abrahamof je zahtijevao da ga upoznaju sa svim članovima obitelji. Tvrdio je da će obrazovanje djece biti uspješno samo ako on pomogne bračnim partnerima, pa i široj obitelji. S vremenom se pokazalo da kontrolira te obitelji koje su postale jako ovisne o njemu. Odlučivao je u svemu umjesto njih, duševno ih je iskorištavao, zahtijevao velike novčane iznose, pa čak se upustio i u tjelesno iskorištavanje. U sklopu svoje savjetodavne djelatnosti zahtijevao je da se djecu tjelesno kažnjava, primjerice batinanjem, višesatnim vezivanjem za stolac, izgladnjivanjem, sprječavanjem izvršavanja tjelesnih potreba i slično. Kada se otkrilo da je tjelesno iskorištavao djecu, pokrenule su se državne službe, a izraelska policija je locirala članove skupine i mnoge od njih zajedno s Abrahamofom uhitila. Abrahamof je nakon jednog dana u zatvoru počinio samoubojstvo i tako izbjegao sudski proces.

Jeruzalemska poligamna sekta prema strukturi nalikuje sekti Goela Ratzona, ali je okrutnija. Voditelj te sekte, bivši ortodoksni rabin, okupio je oko sebe skupinu hasida[6]i vodio ih svojim putem. I tako se tijekom nekoliko godina oženio sa šestoro žena i imao s njima djecu. Kad se trebao oženiti sedmom ženom, koja je s njime živjela već dvije godine, nešto joj se nije svidjelo i pobjegla je od njega. Kad je bila već tri mjeseca izvan sekte, shvatila je da mora stvar prijaviti. Povezala se sa mnom i rekla mi: „Mislim da sam bila u sekti, želim doći i svjedočiti o tome.“ Sastala sam se s njome za nekoliko sati i već na prvom sastanku doznala da se u toj sekti događaju šokantne stvari-iskorištavanje, batinanje, hladne kupelji, mučenje izgladnjivanjem...Ta sedma žena mi je rekla tek dio stvari, da bi odjednom zastala i rekla mi: „To je komplicirano...sigurno tamo ima iskorištavanja, i zato sam tu, ali treba biti svjestan da se tamo događaju i dobre stvari.“ Poznata nam je ta podvojenost članova sekti, složenost problema i psihološke poteškoće koje doživljavaju oni koji žele napustiti sekte poput ove o kojoj govorim. I tako, korak po korak, pojasnila sam joj da mora podnijeti prijavu policiji unatoč „dobrim stvarima“ na koje misli. „Sedma žena“ prijavila je sve policiji. Zahvaljujući tome započela je tajna i profesionalno vođena policijska istraga koja je dovela do uhićenje voditelja sekte i njegove osude na 26 godina zatvora.

Sekta Makom laChalom raspuštena je bez policijske intervencije. Voditelj sekte, Ofer Bareket, bivši je šaman, i sekta je bila utemeljena na šamanizmu. Njeni članovi napustili su svoja prvobitna prebivališta i svi su živjeli u iznajmljenoj kući i radili za sektu. Unutar sekte postojali su interni „kružoci“ koji su trajali duge sate tijekom noći. Tijekom njih je voditelj zahtijevao od vjernika da ispovijedaju svoje osobne stvari, ponižavao ih je, odlučivao umjesto njih, miješao im se u život, zavađao ih međusobno i tako dalje. Tijekom vremena svi su bili sve ovisniji o voditelju sekte, i na kraju nitko nije mogao ništa napraviti bez njegove privole. Primjerice je za odlaza s djecom na more trebalo dobiti dozvolu od Ofera Bareketa. Mnogo vjerničkih novaca završilo je u njegovim džepovima, a vjernici su prodavali kuće i automobila kako bi sekti priskrbili nova i nova financijska sredstva. Njihova djeca prestajala bi pohađati škole, a gotovo nisu smjela napustiti sektinu kuću i dvorište. Svi su također prekinuli kontakte sa svojim obiteljima i nisu ih smjeli niti posjećivati. Nakon što je naš Centar prikupio mnoštvo materijala o sekti i o okrutnom iskorištavanju njezinih članova, upoznali smo ministarstvo školstva da postoji skupina roditelja koja ne šalje djecu u škole. U Izraelu naime postoji Zakon o obveznom obrazovanju, i svaki roditelj je obvezan slati svoje dijete starije od šest godina u odgovarajuću obrazovnu ustanovu. Materijale smo pružili i sredstvima javnog priopćavanja. Oni su ih objavili. To je izvršilo izniman pritisak na sektu koji je voditelja doveo do odluke da se pokupi i napusti vjernike, nakon što im je rekao: „Tko želi, može ići sa mnom, ali ja ovdje ne mogu više ostati.“ Međutim, vjernici ga nisu slijedili. Ostali su gdje jesu i nastojali shvatiti zašto se sekta raspala. Tijekom nekolikih dana nisu bili u kontaktu s voditeljem, i počeli su se osvješćivati, jedan po jedan, od prvog do posljednjeg. Nakon nekog vremena napustili su sjedište sekte i započeli slobodan i samostalan život.

Vidio sam na vašoj web stranici da dijelite besplatnu literaturu. Kakav najvažniji savjet dajete čitateljima?

Ono što mogu savjetovati ljudima da izbjegnu sekte je-informiranje. Obaviještenost o djelovanju sekti pomaže ljudima prepoznati te skupine odmah na početku. Imamo iskustva s ljudima koji su o svemu tome već nešto znali. Oni su se priključili nekoj sekti, uskoro ustanovili da su upali u destruktivnu skupinu, i nakon nekolikih tjedana je napustili. Vrlo važan znak za prepoznavanje karaktera sekte je prepoznavanje stajališta njenoga voditelja, tvrdi li on da jedini posjeduje i govori istinu. Ukoliko govori da je učitelj najboljeg puta u ideologiji koju naviješta.  Ako je tome tako, tada treba biti jako oprezan, ili je čak bolje ustati i otići. Pravi voditelj može vam reći da je religija koju naviješta ona prava, ali također treba reći da postoje i mnogi drugi koji vas mogu voditi u toj ideologiji, da ne ovisi sve o njemu.

Postoji li u Izraelu kakav zakon protiv sekti?

U Izraelu ima dosta sekti, ali kao ni drugdje u svijetu ne postoji poseban zakonski okvir koji bi regulirao njihovo djelovanje, pa tako niti mogućnosti da se članovima sekti izravno pomogne. Članovima sekti može se pomoći tek ako se dokaže kriminalna aktivnost sekte, ili ako koji član prijavi njezine aktivnosti policiji. Tada može započeti istraga koja može završiti raspuštanjem sekte kao u slučaju skupine Goela Ratzona. Trenutno u Izraelu ne postoji zakon protiv sekti. Naš Centar između ostaloga nastoji stvoriti lobističku skupinu u parlamentu koja bi nastojala osmisliti i predložiti odgovarajući zakon. Taj bi trebao ograničiti štetne sekte, ali istodobno ne dovesti u pitanje slobodu vjeroispovjesti, bogoslužja te osobnu slobodu.

Je li moguće stvoriti ikakav zakon protiv sekti, a da on ne ograniči slobodu vjeroispovjesti?

Možda sam naivna, možda nisam dovoljno istraživala, ali nakon osam godina bavljenja tom problematikom uvjerena sam da može postojati zakon protiv sekti koji neće povrijediti slobodu vjeroispovjesti. Možda se neće zvati Zakon protiv sekti. Možda će to biti nešto neizravno poput Zakona o porobljavanju, kojeg su pokušali koristiti na sudu u slučaju Goela Ratzona. U tom slučaju nisu uspjeli, ali će možda uspjeti drugi put. Optimistična sam i vjerujem da će doista jednom doći dan kad ćemo to doživjeti. Možda mi svi, sve organizacije na svijetu koje se bave sektama, trebamo se povezati i zajedno razmisliti kako stvoriti takav zakon koji neće povrijediti slobodu vjeroispovjesti. Upravo zato što je za svakog od nas važna neka druga religija, moramo zajedno izazvati promjenu u razmišljanju, i shvaćanje da nitko od nas ne želi nanijeti štetu nijednoj drugoj religiji. Međutim, svima nam je stalo da se ograniči moć i utjecaj opasnih duhovnih vođa.

Preveo i bilješkama popratio Lucijan Antun.

---

[1]I.C.V.C. – The Israeli Center for Victims of Cults, http://www.infokatot.com. Centar je član FECRIS-a, Europske federacije centara za istraživanje i informiranje o kultovima i sektama, http://fecris.org/.

[2] v. Jillian SEQUEIRA: Israeli Battle Against The Cults, Lawstreet Media, http://lawstreetmedia.com/issues/world/israels-battle-dismantle-cults-inspiration-rest-world/, 3.8.2016.

[3] Doc. ThDr. Tomáš Novotný (*1952) je bibličar i religionist, diplomirao na Evangeličkom teološkom fakultetu u Pragu. Predaje na katederi filozofije Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Ostravi.

[4]pojam „sekte“ koristi se u izvornome tekstu, pa ga zato ovdje ostavljamo u takvom obliku

[5]Goel Ratzon (1950*) bio je vođa poligamne sekte u Tel Avivu, osuđen 2014. godine na 30 godina zatvora zbog porobljavanje, poligamije, silovanja i drugih prijestupa. V. Goel Ratzon, http://he.wikipedia.org/wiki/גואל_רצון

[6]hasidi-ogranak odn. sljedba u judaizmu nastala u Istočnoj Europi u 17.stoljeću

Zagonetka zvana Donald Trump

Neočekivana pobjeda milijunaša Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima zaprepastila je čitav svijet, koji je-kako se čini-uglavnom očekivao sigurnu pobjedu Hillary Clinton i nastavak dosadašnje američke politike. Nakon početnoga šoka tečaj dolara je skočio u nebesa, a o Trumpu i njegovim predsjedničkim planovima ne prestaje se pisati, govoriti, a ponajviše nagađati. Neki kršćani prikazuju ga gotovo kao kakvog deus ex machina, spas u zadnji čas pred nadirućim valom agresivne sekularizacije i „nježnog“ preodgoja cijelog društva koje je provodio obamsko-klintonovski raspoložen politički i medijski establishment. Trump najavljuje suzbijanje radikalnog islamizma i stabilizaciju odnosa između svjetskih velesila, povratak američkih poduzeća iz inozemstva u SAD, otvaranje milijuna novih radnih mjesta i sve potrebne mjere kako bi Amerikanci ponovo bili prvi i najbolji. Da sam Amerikanac, vjerojatno bih rado čuo takvo što, a izvjesno i glasovao za Dona. To je učinila i većina katoličkih birača, iako se ne bi moglo reći da je papa Franjo barem prije izbora bio oduševljen republikanskim kandidatom zbog njegove odbojnosti prema primanju imigranata[1]. Pa i kao Europljanin navikao sam na to da je snažna Amerika jamac europske stabilnosti i blagostanja.

Očito trebamo pričekati da se Trumpova možebitna kvaliteta očituje djelima, jer-kako reče Isus - svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.  (Mt 7:17-18). Može li on doista postati dobar predsjednik? Bilo bi dobro da može, i trebamo se svi tome nadati. U suprotnome bi SAD mogle dospjeti na put propadanja, a svaka propadajuća velesila može postati opasna za okolicu poput Njemačke nakon 1. sv. rata. Toga je sigurno svjestan Obama, kada je u više navrata naglasio da Trumpu treba dati priliku. Ovaj se već u karijeri dokazao kao čovjek velike radne energije sposoban donositi brze i teške odluke, ali jedno je voditi vlastito poduzeće u kojem može dijeliti otkaze kako želi, a drugo svjetsku velesilu u kojoj to ipak ne ide tako. Čini se da Trump toga postaje svjestan, jer u svojim izjavama izravno ili neizravno sve više odstupa od pojedinih najava iz izborne kampanje. Utihnuo je o gradnji zida na meksičkoj granici, primjerice. Po svemu sudeći neće niti Hillary tjerati pred sud. Ukratko, ne stoji iza svega što je govorio prije izbora. A to nije dobar znak, iako ne mora nužno biti fatalan. Znak govori da Trump barem u ovom trenutku nema razrađen program, da je sklon improviziranju kako bi stekao popularnost, da u njegovu „projektu“ postoje praznine i površnosti, i da mu u svoj toj priči nedostaje stanovite dubokoumnosti potrebne da bi političar postao državnik. Nedostaje tzv. filozofije vlasti. Pitanje glasi: koliko je moguće pouzdati se u vođu takvoga profila? Hoće li on moći evoluirati i sazreti u dovoljnoj mjeri, kada se od nekog u njegovoj životnoj dobi teško može očekivati prilagodljivost? Nadajmo se da će to ipak proteći dobro. Možemo „Jenkijima“ zamjerati koješta, ali svijet i dalje treba kreativnu i požrtvovnu Ameriku koja je spremna priskočiti u pomoć uvijek kad zatreba (ali ne kad ne treba, jer to zna biti na štetu stvari).

---

[1]http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/papa-franjo-u-ratu-s-trumpom-taj-covjek-nije-krscanin-trump-izgubio-zivce-jos-ce-se-on-moliti-da-ja-budem-predsjednik-kad-isis-napadne-vatikan/101326/

Biti bez ljubavi

Možda ste nešto slično već negdje pročitali, ali usudio sam se malo preraditi i staviti svoju verziju.

Vjera bez ljubavi čini nas fanatičnima,

Poslušnost bez ljubavi čini nas robovima.
Inteligencija bez ljubavi čini nas oholima,
Pravednost bez ljubavi čini nas nemilosrdnima.
Mudrost bez ljubavi čini nas ciničnima,
Ljepota bez ljubavi čini nas osamljenima.
Jednostavnost bez ljubavi čini nas banalnima,
Poduzetnost bez ljubavi čini nas bezobzirnima.
Snaga bez ljubavi čini nas slijepima,
Oštroumnost bez ljubavi čini nas proračunanima.
Znanje bez ljubavi čini nas nepodnošljivima,
Neporočnost bez ljubavi čini nas licemjernima.
Život bez ljubavi nema smisla.
Ali, život u ljubavi ima kao plod sreću i radost.

(Pravi autor nepoznat)