Nedostatak zanimanja medija, ali i hrvatske države za tu temu neobičan je, kad se uzme u obzir da je Vijeće Europe još 1999. godine svim državama članicama preporučilo osnivanje nacionalnih centara koji bi se bavili praćenjem djelovanja sekti i vjerskih skupina za koje je nedvojbeno da djeluju destruktivno. Tu su preporuku potakli brojni neslavni događaji u sektaškom miljeu poput onoga japanske sekte Aum, zatim masovnih samoubojstava članova nekih drugih sekti, te-da se ne zaboravi-problemi sa scijentolozima u Francuskoj i Njemačkoj. U Hrvatskoj, koja ne oskudijeva različitim čudnim pojavama na religijskoj i parareligijskoj sceni, donedavno nije bilo odjeka spomenute inicijative Vijeća Europe. Tek s osnutkom CISK-a (predsjednica Branka Dujmić-Delcourt), i centra Hrvatski Areopag (fra Josip Blažević), Hrvatska je dobila tijela koja bi tu prazninu trebala popuniti.
Razloga za to ima premnogo, a neki od njih naziru se u interviewu s Brankom Dujmić-Delcourt vođenom u vrijeme spomenutoga skupa 2010. godine. Preuzimamo ga s portala HRsvijet.
Koje sve sekte djeluju u Hrvatskoj i kako one utječu na našu djecu? To je pitanje koje si obično postavljamo tek nakon niza neobjašnjivih maloljetničkih samoubojstava poput zadnjeg tragičnog primjera iz Starih Mikanovaca. Čak i u takvim slučajevima, temi se pristupa senzacionalistički, a sve se najčešće svodi na eksploataciju medijski atraktivnog sotonizma, piše portal Roditeljski.info.
Ipak, domaća ‘ponuda’ sljedbi je puno raznovrsnija i gotovo da se po tome ne razlikujemo od ostatka zapadnog svijeta. Tako više ni ne primjećujemo kada nam se putem medija serviraju lagane priče o dolasku nove chic sekte u Hrvatsku, ponajprije kroz zabavne programe komercijalnih televizija i tabloidni tisak.Jednako je nekritičan medijski pristup sljedbama raznih iscjelitelja i gurua, kojih je u Hrvatskoj sve više, pa je teško razlikovati radi li se samo o neprofesionalnom novinarskom uratku ili o plaćenom oglasu.
Posebno je internet kao nekontroliran medij potpomogao širenju sljedbi i marketingu ilegalnih iscjelitelja koji ponajviše putem brojnih foruma, sada i na daljinu, vrbuju mlade sljedbenike i potpuno besplatno promoviraju svoje proizvode.
Ako se i posumnja da je jedno dijete počinilo samoubojstvo pod utjecajem sotonističke sekte, to jest prioritet. Ne treba ih se ubiti 50. Jedno je dovoljno.
Kako bismo zaštitili najranjivije članove društva, a to su mladi, stari i bolesni, valja razaznati što je sekta i na koji način djeluje. Upravo smo o toj temi razgovarali s Brankom Dujmić-Delcourt, predsjednicom Centra za informiranje o sektama i kultovima(CISK) koji je članEuropske federacije centara za istraživanje i informiranje o sektarizmu (FECRIS). Dujmić-Delcourt je angažirana i u Radnom odboru za sekte u Vijeću Europe u Strasbourgu. (CISK) koji je član
Što su to sekte?
Zbog demokratskih načela slobode mišljenja, vjerovanja i udruživanja Vijeće Europe ne preporučuje etiketiranje tih skupina. Uostalom, to je složen pojam. Povijesno, to su sljedbe nastale različitim shvaćanjem religija i fragmentacijama unutar njih. Danas su to organizacije koju se zastranile od civilizacijskih tekovina kao što su znanost, edukacija, religija i što je najvažnije, od poštivanja ljudskih prava. Onog trenutka kada ta organizirana skupina počne kršiti ljudska prava, onda ih slobodno možemo nazvati sektom. To ne znači da njeni sljedbenici nemaju pravo vjerovanja i udruživanja, ali nemaju pravo štetno djelovati na druge ljude te vršiti pritisak na političke strukture i institucije.
Kako onda možemo razlikovati sektu od neke druge organizacije, a koja možda isto tako krši ljudska prava?
Francuski zakon o sektama iz 2001. godine kaže da je moderna sekta udruženje zasnovano na totalitarizmu, bez obzira ima li u sustavu religijsko obilježje ili ne. Ponašanje članova sekte krši općepriznata ljudska prava i remeti ravnotežu u državi, primjerice kroz tehnike koje štetno djeluju na psihofizičko zdravlje osoba stvaranjem ovisnosti ili navođenjem na samoubojstvo. Druge metode su mentalna manipulacija ranjivih skupina kao što su maloljetnici, starije osobe, bolesnici, trudnice i ljudi s psihičkim poteškoćama. Posebno treba istaknuti i povrede medicinskih tretmana kroz takozvanu alternativnu medicinu čiji je jedini pravi naziv ilegalna medicina. Tu su i lažno oglašavanje, prijevare, falsificiranja…
Koje sekte su najaktivnije u Hrvatskoj? Postoji li uopće registar sekti? Kako ih zakon gleda?
Sekte koje danas promatramo kao kritične grupe u Hrvatskoj ne razlikuju se od onih u inozemstvu. FECRIS prati sekte putem 60 centara u 30 zemalja Europe, Australije, Sjedinjenih država i Kanade. Pratimo njihova štetna ponašanja na međunarodnoj razini u kooperaciji sa francuskom MIVILUDES, belgijskom CIAOSN i službama sigurnosti. U Hrvatsku su najčešće uvezene iz Sjedinjenih Država. Neke su registrirane kao religija, neke kao udruge građana. Mnoge od njih postale su opasne kriminalne organizacije, a zajedničko im je stvaranje bogatstva, mentalna manipulacija nad pojedincem i masom te izbjegavanje poreznih obveza. Zakonski su to područje donekle regulirale Francuska i Belgija koje su na temelju parlamentarnih anketa definirale oko 170 kritičnih skupina tj. sekti. Među njima su i Scientološka crkva, Transcendentalna meditacija, Moon, Jehovini svjedoci, Rael, Kabala itd. Te grupacije iza sebe imaju najveći broj sljedbenika, najveće financijsko bogatstvo, ali i najviše javnih primjedbi ili sudskih tužbi. Europarlament je izdao rezoluciju po tom pitanju 1995. godine. Vijeće Europe je prije desetak godina savjetovalo praćenje sekti svim svojim zemljama članicama sa posebnim naglaskom na Centralnu i Istočnu Europu. Savjetuje neuvođenje ezoterije u škole, nadzor new age centara i informiranje nacija o djelovanju sekti, među ostalim i na psihofizičko zdravlje čovjeka. Zbog svega postoje tendencije da se sekte i kultovi reguliraju zakonom na razini Europske unije. To je dugotrajan i kompliciran postupak.
U regrutiranju novih članova sekte se koriste lažnom logikom, lažnom znanošću ili lažnom religijom. Koji su segmenti društva najprijemčiviji za takve manipulacije?
Postoji organizirani sustav lobiranja na međunarodnoj razini. Oni koji vrbuju maloljetnike kreću se u tim miljeima, poznaju maloljetničke probleme i mentalitet. Maloljetnicima nude naizgled konkretne odgovore na njihove probleme i pri tom često ukazuju na roditelje kao izvor problema ili neprijatelje. Drugi su specijalizirani za ‘lov’ na stare i bolesne ljude. Čak i vrlo stabilni ljudi koji u sustav uđu zbog znatiželje pokleknu pred tehnikama mentalne manipulacije, poput uvođenja u alfa stanja ili hipnoze, što za njih može imati katastrofalne posljedice.
Kako ćemo razlikovati sektu od religije?
Ljudi zaista imaju pravo vjerovati u što god hoće, no kada se vjerovanje počne provoditi kroz manipulaciju, uzimanje novca od sljedbenika ili prodaju bezvrijednih predmeta i preparata na temelju tog vjerovanja, tada je to štetno. No možda je još važnije kako oni iskorištavajući religiju dolaze do tih sljedbenika. Naime, sekte potencijalnim članovima nikada ne nude nešto što je potpuno novo, jer je to teže prihvatljivo. Nude im malo elemenata iz Biblije, malo iz hinduizma, ponešto iz zdravlja i medicine, ali sve je to krnje i vrlo plitko. Zato je to sve vrlo prihvatljivo svim obrazovnim slojevima i izgleda možda banalno. No cijela ta manipulacije je planirana i ciljana kako bi se čovjeka pretvorilo u ovisnika i onesposobilo za donošenje odluka. On tada više ne može odabrati ‘pravi put’ bez gurua ili spiritualnog vođe te na kraju postaje njegova produžena ruka. Nasuprot tome, religija može biti vrlo korisna ako se zasniva na tumačenju osnovnih moralnih principa. Ono što je za nekog ateista Konvencija o ljudskim pravima, za neke druge može biti religija. Iza religije bi u načelu trebali stajati obrazovani ljudi koji pomažu ljudima i ne naplaćuju im za pomoć 300 tisuća eura.
Svjedoci smo da upravo sektaši vrlo agresivno i u svakoj prilici napadaju religiju. Možemo li po tome prepoznati člana sljedbe?
To je vrlo česta pojava, ali oni napadaju sve što je civilizacija do sada stvorila poput znanosti, medicine ili školstva. Bilo je puno diskusija s antropološkog, filozofskog i religijskog stanovišta, no to se pokazalo skliskim terenom. Naime, kada za isti stol stavite antropologa, filozofa i teologa, onda ispadne da svatko ima pravo, pa i sekte tu nađu mjesto za sebe jer su one, primjerice, ‘obradile’ Bibliju na neki svoj način. Zato je Vijeće Europe preporučilo da se o sektama ne govori s religijskog, sociološkog ili antropološkog stanovništva, već samo kroz kršenja ljudskih prava, prekršaje ili kaznena djela. Samo iz tog ugla možemo imati jasnu sliku o sektama. Za sada o tome u Hrvatskoj govore samo mediji i novinari, dok država institucionalno još uvijek ništa ne poduzima. Srećom, postoji Vijeće Europe koje će nametnuti Hrvatskoj poštivanje nekih pravila i propisa.
Ipak, moramo naglasiti da je religija sustav kojega se može napustiti, dok je sekta često nešto drugo…
Naravno, oni vam kažu da možete otići kada god to poželite, no ulaskom u sektašku organizaciju, obvezujete se čuvati njene tajne, a izlazak je težak. S druge strane, vjernici nakon obreda u džamiji ili katedrali u pravilu bi trebali odlaziti kućama gdje su slobodni ljudi. Sami odlučuju o izboru bračnog druga, prijatelja ili liječnika, dok sekte to ne dopuštaju.
Postoje li u našem okruženje sekte koje ne prepoznajemo? Primjerice, često su puta oko prakticiranja ilegalne medicine organizirane prave sljedbe. Čini se da sljedbenici nisu svjesni da su postali dijelom sekte.
Upravo tako! Ilegalna medicina danas prelazi u sektašku medicinu, što je dijelom preobrazbe koja se javila 60-ih godina prošlog stoljeća. Sve te iscjeliteljske prakse iz new age pokreta za svrhu imaju odcjepljenje pojedinca od svega tradicionalnog, bilo da se radi o obitelji, medicini ili tradicionalnom školstvu. Nude se nova rješenja koja za svrhu imaju nečije bogaćenje. Bogaćenje može biti dobro samo ako donosi dobrobit cijelom društvu. Ako se radi o sustavu koje u okvirima piramide donosi materijalnu korist malom broju ljudi nauštrb pojedinca i obitelji, tada je to štetna sekta koja ne može biti dobra u Hrvatskoj, a loša u Francuskoj ili u Ukrajini. U taj je sustav ugrađen totalitarizam.
Je li Hrvatska plodno tlo za sekte? Ako gledamo ekspanziju ilegalne medicine u posljednje vrijeme, moglo bi se, na prvi pogled, zaključiti da jest.
Čak i povijesno, Hrvatska u sebi ima dovoljno sirovine za takve organizacije. Prvenstveno zbog totalitarnog sistema u kojem smo živjeli, skloni smo traženju gotovih rješenja i slijeđenju kulta ličnosti. Tu smo već na neki način ‘načeti’. Uz to, ratne okolnosti su poremetile odnose i vrijednosti u društvu. U takvoj situaciji ljudi traže spas, a prve im u pomoć priskoče upravo sekte. No i one se prilagode takvim okolnostima pa ih je teže prepoznati, jer se u društvo infiltriraju kao humanitarne organizacije uz pomoć sponzoriranih starleta i zvijezda show businessa. To se nije dogodilo samo u Hrvatskoj. Tako je upravo Scientološka crkva prva pohitala s pružanjem psihološke pomoći Amerikancima nakon tragičnog 11. rujna pod imenom ‘Nacionalna mentalna pomoć’ s ciljem zarade i vrbovanja što je otkrila američko Nacionalno udruženje za mentalno zdravlje. Slučaj je 15. rujna 2001. objavio Saint Petersbourg Times.
Na koji sve način djeluju sekte u našoj zemlji?
Iako su u Hrvatskoj prisutne gotovo sve praćene organizacije, koje su se u međuvremenu od 170 rascijepile na njih više od 600, prisutniji je utjecaj hinduizma poput Sai Babe, Transcendentalne meditacije, Hare Krishne i razne zavodljive tehnike s elementima egzotike. Gurui više nisu popularni, jer su postali zloglasni, pa se umjesto njih organiziraju razni centri koji, na primjer, nude jogu kao gimnastiku, što nije štetno samo po sebi. No u tom će vam slučaju biti ponuđeni i drugi ‘alternativni’ izbori poput reikija, makrobiotike, transcendentalne meditacije, aromaterapije, bioenergije, rada na čakrama, hipnoze, tehnike mudrosti i samopouzdanja… To je svijet koji se poznaje, bez obzira jesu li u sljedbi ili nisu. Zbog toga francuski zakon ne tereti samo grupe, već i pojedince koji štetno djeluju na psihofizičko zdravlje čovjeka. Pogotovo odcjepljivanjem od obitelji.
Koje su onda sekte prisutne u našoj zemlji?
Sve. Imamo sotoniste, koji su prisutniji u katoličkim zemljama, jer se na taj način pokušava ocrniti dominantna religija. Ili zbog perverznih ideja hranjenja zlom. Tu su posebno ugroženi mladi ljudi koji traže odgovore na svoja pitanja ili nevolje. Scientološka crkva se ne eksponira previše u Hrvatskoj, no smatram da djeluje na ovom području, kao i u Srbiji, BiH, Kosovu, Mađarskoj, Bugarskoj itd. Mi koji to pratimo primjećujemo da su u svakoj državi nazočni pod različitim imenom pa ih je neupućenom građaninu teže otkriti. Posebno se prate njihove agencije za ljudska prava koje lansiraju tužbe protiv svakoga tko im se usudi nešto prigovoriti. Imaju svoje sljedbenike i za sada je njihovo djelovanje na teritoriju Balkana aktualno, no ne znamo koje će razmjere njihova aktivnost poprimiti. Reagirat ćemo na vrijeme. Imamo i Jehovine svjedoke…
Oni su posebno osjetljivi kada ih se naziva sektom.
Da, kod nas su registrirani kao vjerska zajednica. Oni, poput svih ostalih, imaju potpuno pravo tumačenja svoje religije. Kod njih je, između ostalog, poznato odbijanje transfuzije krvi. To je stav i nekih drugih vjerskih uvjerenja. Svaki odrastao čovjek ima pravo odlučiti ne primiti krv, no te slobode prestaju kada djelovanje počne šteti nekome drugome. Ako se radi o osmogodišnjaku s leukemijom, nema te vjere na svijetu koja tom djetetu može zabraniti transfuziju krvi i ne dati mu priliku da ostane živo. Vjerska propaganda te primjena i prodaja njihove alternative ne može zamijeniti stav struke. To je kršenje ljudskih prava i kršenje prava djeteta. To je nešto što mora regulirati zakon. Ako roditelji dopuštaju da im dijete umre zbog vjerskih pravila, s pravom ih se može nazvati sektom.
Je li kabala sekta? Kako komentirate otvaranje kabalističkog centra u Hrvatskoj kojega su mediji popratili na razini zabave i vijesti iz show businessa? Kabalu, naime, u Hrvatskoj reklamiraju manekenke, modni stilisti i općenito ljudi koji bi htjeli biti dijelom estrade.
Niti jedna grupacija nije sekta dok se ne dokaže da se sektaški ponaša. Za Kabalu imamo i previše argumenata da bi ih bilo koja ozbiljna institucija mogla podržati. Osim onih koji sa njima dijele financijsku dobit. Ne čudi me da su pohitali u Hrvatsku upravo u trenutku velike ekonomske, političke i moralne krize. Preobrazba židovske tradicije te alegorična i mistična interpretacija Starog zavjeta poslužila je inicijatoru Kabala pokreta kao sredstvo globalne obmane. Francuska UNADFI navodi da je inicijator pokreta i sam kontroverzna osoba. Rođen pod imenom Feivel Gruberger, napustio je ženu i sedmoro djece. 70-ih godina prošlog stoljeća ponovno se oženio i dobio 2 sina nasljednika. Promijenio je ime u Philip Berg i osnovao ‘Centar Kabbalah’ u Tel Avivu. Taj samoprozvani ‘doktor’ je osnovao centar i u Los Angelesu kao i u 50 metropola diljem svijeta. Tiskao je new age verzije Kabale i silno se obogatio. Njegov financijski imperij popeo se na vrijednost od nekoliko stotina milijuna dolara. Indikativno je da se bivši sljedbenici, njihove obitelji i institucije žale na iste stvari, tj. na obmane i financijske prijevare. UNADFI navodi kako je u Sjedinjenim Državama bilo godišnje i do 100 prijava protiv Kabale. 1992. godine je Francuska židovska zajednica upozorila na prijevare, jer su od nekih građanima iskamčili iznose u vrijednosti i do 26 000 eura prodajući im tečajeve, narukvice, kolekciju od 23 knjige ‘Zohar’, ali i Kabala vodicu.
U Tel Avivu je organiziran forum antisekte gdje su žrtve govorile kako guru Berg i njegova supruga dirgiraju životima sljedbenika, odvajaju ih od supružnika promovirajući promiskuitet, te im ulijevaju strah pred njihovim autoritetom. U Kanadi je The Globe and Mail obznanio kako su za ponudu ‘meditacije i traženja samog sebe’ sljedbenici odvajali i do 10% mjesečne zarade ili dali kuću u zalog. U Velikoj Britaniji je BBC2 u emisiji Sweeney Investigatesprikazao događaj kojega je skrivenom kamerom snimio čovjek koji je bolovao od karcinoma. Od njega su tražili 860 funti za Kabala vodu koja ga je trebala izliječiti. Nazočna je bila i Madonna koja je za svog gurua izabrala Bergovog sina. Sekte su poharale Hollywood a mladi sanjaju o zvjezdanom životu koji se vrlo brzo može ugasiti. Madonna je još daleko od legendarne primadone Marie Callas koja je prije svega imala znanje i bila u stanju pjevati bez mikrofona, magije i vanjskih efekata. Što naivni sljedbenici traže i očekuju od takvog svijeta je vrlo upitno. Takvi pokreti indikativni su u vrijeme predizbornih kampanji. Iskustvo institucija koje se bave sektama u Europi govore da su u nekim zemljama morali intervenirati kako bi spriječili pokušaje nekih sljedbi da pod svoju kontrolu stave i sam državni vrh. Svatko ima pravo vjerovanja, ali se nitko ne može nametnuti iznad zakona i konvencije o ljudskim pravima i pravima djeteta.
Vi ste osobno iskusili kako to izgleda kada se član obitelji pridruži sekti?
Da, radilo se o mojoj majci koja je po prirodi vrlo labilna i danas ima 86 godina. Vrbovana je u Transcendentalnu meditaciju nakon operacije karcinoma. Ja sam zapravo na promjenama koje su se dogodile u njenom životu shvatila što je to sekta. Što je pila? Što je jela? Kad se je vraćala kući? Kamo je odlazila? Koliko je novaca trošila? Sve je to ukazivalo na sljedbu. Preko belgijske državne organizacije CIAOSN sam shvatila kako njihova unutarnja struktura djeluje. Strani psihijatri su ocijenili tehnike transcendentalne meditacije izuzetno štetnima, pogotovo za mlade, zbog čega su i zabranjene u školama. Istovremeno se transcendentalna meditacija pokušava infiltrirati u hrvatske škole. Tko su ti ljudi koji vrše tu psihoterapiju na ljudima? Kažu da je to odvikavanje od stresa. Ja sam se u Bruxellesu upisala na jedan tečaj, no to nisu obične antistresne terapije. Te tehnike na ljudima mogu ostaviti posljedice u obliku poremećaja za koje nema tableta. Na kraju sljedbenik više ne može funkcionirati u obitelji i društvu, već isključivo u okruženju svoje sljedbe. Postane potpuni ovisnik.
Što se događa s obitelji kada se njen član priključi sljedbi?
Tada obično nastanu svađe. On se polako odvaja od svoje rođene obitelji i prihvaća sljedbu kao drugu obitelj, uvjeren da mu je to, primjerice, reinkarnacijom dano. Ako ste svakodnevno bombardirani takvim informacijama, prije ili kasnije ćete izaći iz okvira realnosti. Pojedinac tada živi u jednom nestvarnom svijetu gdje mu sve izgleda ružičasto. Međutim, to se osjeti na njegovom bankovnom računu. Uzmite za primjer Radovana Karadžića koji je 15 godina obmanjivao i djelovao kao mirotvorac, veliki karizmatik i iscjelitelj. Tijekom tih godina, on je ušao u zonu koju nitko ne kontrolira i izgledao je poput svih ‘alternativaca’. Njegova drskost je tolika da se je čak iz haškog zatvora raspitivao o dječaku kojega je navodno liječio viskom. To su manipulatori koji su u svojoj suštini nastrani i perverzni ljudi. Zašto ih netko slijedi, to je pitanje za psihijatre i psihologe.
Što ćemo onda s guruima ilegalne medicine koji svakodnevno djeluju u Hrvatskoj?
Na prekršajni sud… ili kazneni! To je vrlo ozbiljna stvar. Prvo nude preparate za koje tvrde da nisu štetni, no nema dokaza ni da su korisni. Uz to, često odgovaraju ljude od medicine i liječenja te nude svoje metode, a da za to nemaju dozvolu. Za to nam ne treba ni francuski zakon, jer je to prema našem zakonu definirano kao šarlatanstvo, nadrilječništvo i kazneno djelo. Nažalost, to su teško dokazive stvari. Poznajem primjer žene koja je bolovala od karcinoma koja je odustala od liječenja i priklonila se ilegalnoj medicini. Nažalost, bolest je i dalje napredovala. ‘Iscjelitelj’ joj je tada objasnio da njen suprug energetski loše utječe na nju, zbog čega njegova metoda nije djelovala. Na koncu je žena odstranila i supruga. Kada je umrla, on se nije imao kome žaliti, jer je njegova supruga o tome sama odlučila. A kad čovjek boluje od tako teške bolesti, i hvata se za slamku, ne može racionalno odlučivati.
Kako možemo prepoznati da nam je netko blizak postao dijelom sekte?
Prvo to primijete ukućani. Jedan od simptoma koji upućuju na već uznapredovali slučaj je tajnovitost. Paradoksalno, novi se sljedbenici, kada počnu primati tehnike specifične za sektu, doimaju sretnima, zadovoljnima, ponekad euforičnima i ukućani misle da se nešto pozitivno događa. To je trik na koji obitelj ‘zagrize’ i pomisli – konačno je dobro, riješila se opsesije karcinomom, straha od smrti, ima novi prijatelje, neke nove trave, preparate, visak, ali bez obzira na sve, konačno je dobro! Međutim, to se nagomilava i dovodi ljude u troškove, pa čak i dugove. Procjenjuje se da je trošak sudjelovanja u sekti približan iznosima koje narkomani troše na droge. Uostalom, i tu se radi o ovisnosti. Imamo za primjer neke sekte koje su otvorile centre za odvikavanje od droge koji jednostavno jednu ovisnost zamjenjuju drugom. Oni od ovisnika naprave novog ovisnika koji i dalje troši, ali se ne vraća u svoje prirodno okruženje, među svoje prijatelje, obitelj. Ne vraća se na posao.
Ne liče li obitelji sektaša na obitelji narkomana?
Upravo tako. Obitelj osjeća nemoć, a i kada pokuša iščupati svojeg bližnjeg iz ralja sekte, doživljavaju prijetnje i zastrašivanje telefonskim pozivima, općenito ometanja svakodnevnog života. Mi u FECRIS-u imamo dobru zbirku tužbi koje su podignule sekte protiv članova obitelji, primjerice za kršenja ljudskih prava, zlostavljanje ili diskriminaciju. One su banalne ili temeljena na lažima, ali zahtijevaju da se članovi obitelji brane na sudu. Te su tužbe toliko nalik jedna drugoj da francuskom pravosuđu zapravo pomažu detektirati radi li se o pravoj sekti.
Kako možemo pomoći članu obitelji kojega je zavela sekta?
U Belgiji i Francuskoj postoji mreža državnih institucija i građanskih udruga članica FECRIS-a, preko službi sigurnosti do državnog odvjetništva, sudaca, socijalnih i prosvjetnih radnika. Njihovi zaposlenici prolaze obuku kako bi mogli prepoznati sektu, pomoći članu sekte da napusti sljedbu ili obitelji da povrati svojeg člana. Ipak češće sekta tuži obitelj koja želi natrag svoje bližnje, najčešće uz argument da je njemu u sljedbi dobro i da je to njegov voljni odabir. No to nisu dobri okviri, jer nitko na ovom svijetu ne može čupati vašeg brata, majku ili oca iz obiteljske jezgre. Pogotovo kada se radi o ranjivim kategorijama kao što su mladi, stari ili bolesni ljudi. Njihovi loši odabiri, temeljeni na sektaškim manipulacijama, se reflektiraju na čitavu obitelj.
Možemo li očekivati pomoć od hrvatskih institucija?
FECRIS je prošle godine održao prvi sastanak sa saborskim predstavnicima pri Vijeću Europe u Strasbourgu. Međutim saborski Odbor za ljudska prava se još uvijek nije izjasnio po tom pitanju, a što smo očekivali, pa rezulatata za sada nemamo. Kada građanin traži institucionalnu pomoć u RH, iako svi imaju razumijevanja, na kraju vam kažu da su nemoćni jer su te organizacije registrirane. Pa što onda ako su registrirane? I Al Capone je bio registriran, ali je varao i ubijao. Uhvatili su ga jer nije plaćao porez. Međutim, sekte su i tu beneficirane, jer se registriraju kao udruge građana ili vjerske zajednice. Njihovo štetno djelovanje se zanemaruje. Uz sve to, čelnici sekta dobro zarađuju, vrlo često i uz političku podršku. Mnogi od njih su napustili posao i profesionalizirali rad u sljedbi. Prema saznanjima francuske vlade, među njima ima i liječnika. Ne zato što oni u to više vjeruju, već zbog lakše i brže zarade. Novac je najveći motiv, a da bi se došlo do njega koriste se tehnike prevare i manipulacije. Dohvate li se mladog čovjeka od kojih 15, 16 godina, on je za par mjeseci potpuno obrađen. Često ih zloupotrebljavaju za besplatan rad u svojim svetištima izvan matične zemlje. Takvih primjedbi je, primjerice, bilo vezano za Kriya yogu i udrugu Yoga u svakodnevnom životu indijskog gurua Maheshwarananda. Rješavanje tog problema je političke prirode i on neće biti riješen dok država ne odluči napraviti reda. Državi je u interesu zaštiti svoje građane.
Državi, za sada, to nije prioritet.
Sve je prioritet. Ako se i posumnja da je jedno dijete počinilo samoubojstvo pod utjecajem sotonističke sekte, to jest prioritet. Ne treba ih se ubiti 50. Jedno je dovoljno. To je teško dokazivo, no mi smo imali u Francuskoj, Švicarskoj i Kanadi tri uzastopna masovna samoubojstva u kojima se ubijalo 50 do 60 ljudi. Hoćemo li to čekati? Hrvatske vlasti imaju razloga da se zabrinu.
Roditeljski.info | HRsvijet
http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=7776:hrvijet-tema-dana-sekte-djeca-bolesni-i-stari-na-meti-sekti-i-kultova&catid=39:obitelj&Itemid=145
Nema komentara:
Objavi komentar