O Moonu se danas mnogo toga zna. Za nas ovdje nije presudno važno ono što su najviše istakli naši mediji u svezi s njegovom smrću-da je podržavao antikomunizam tijekom Hladnog rata, promicao međunarodne i međuvjerske mirovne aktivnosti te snažno zagovarao brak i obitelj. Značajnije je to da se taj čovjek predstavljao kao nov mesija, koji se trebao pojaviti umjesto neuspješnog mesije Isusa Krista. Taj nije uspio zato što se-kako reče Moon-nije oženio i nije stvorio savršen brak. Zato je trebao doći netko drugi, netko tko će popraviti stvar koju je Isus zabrljao.
Zanimljivo je kako su unatoč tako očigledne protukršćanske retorike mnogi kršćani nasjeli Moonovoj promičbi i pošli za njim. Kao i nesretni Milingo. Vjerojatno ih je Moon uvjerio-ili su se sami dali uvjeriti-da ne treba ozbiljno shvatiti riječi "propalog" mesije Isusa da "tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." (Mt 10:32-33).
A što se zapravo krije iza Moonova mesijanstva? Zgodan tekst o tome pronašao sam u knjizi Alena Matušeka "Novo doba pod povećalom" (Glas Koncila, 2006.).
Isus, čiji dolazak u slavi kršćani očekuju, navodno se Moonu ukazao na Uskrs 1936. i otkrio mu da će dovršiti velik zadatak kojeg je Isus započeo prije njega. Stoga Moon u uvodu Božanskih načela, svete knjige svoje sljedbe, piše: "Kada dođe punina vremena, posla Bog svog glasnika da riješi temeljna pitanja života i svemira. Njegovo je ime Sun Myung Moon". Zašto je potreban taj glasnik? Zato što je - kako sasvim određeno naučava Moon - Isus bio raspet prerano, prije nego što se uspio oženiti i stvoriti bogocentrični brak iz kojeg su mogla proizići savršena djeca i ostvariti Božje kraljevstvo na zemlji. Isusu nije bio namijenjen križ, kojeg moonovci kao simbol preziru Naprotiv, križ je mjesto na kojemu je sotona onemogućio Isusovo zemaljsko poslanje i tako ga zapravo pobijedio. Isus je uskrsnuo i duhovno otkupio čovječanstvo, ali nije donio tjelesno otkupljenje niti uspostavio Božje kraljevstvo na zemlji. Zato je potreban Novi Adam, koji se treba roditi u Koreji! Crkva Ujedinjenja nada se pronaći put k ostvarenju savršenoga braka i za to traži primjerne oženjene članove svoje crkve. Naravno, najsavršeniji brak je onaj samoga Moona i njegove supruge, i mnogi moonovci vjeruju da je njihov čelnik ostvario savršen brak u potpunosti. U čitavoj toj pripovijesti ostaje u pozadini činjenica da Moonov Isus i Isus Evanđelja nemaju ama baš ništa zajedničko.
Moon ide još dalje od toga te tvrdi da se 1945. "sam borio s nebrojenim silama, i duhovnog i fizičkog svijeta, i da ih je konačno sve nadvladao". Jedan od njegovih značajnih sljedbenika, Ken Šuto, naučavao je da je "on (Moon) u tom trenutku postao apsolutni pobjednik na nebu i na zemlji. Na taj dan pobjede njemu se poklonio čitav duhovni svijet. Duhovni svijet ga je već priznao kao pobjednika svemira i Gospodara stvorenja".
Ako među Moonovim sljedbenicima i simpatizerima ima kršćana bilo koje konfesije, trebaju znati da je njihov vođa do grla upleten u mračne okultne prakse. Prema Michaelu Greenu, Moon prakticira spiritizam, bestjelesno putovanje, slušanje glasova zlih duhova i druge okultne fenomene. Sam je rekao: "Razgovarao sam s mnogim gospodarima, uključujući i Isusa, o pitanjima kao što su: život, svemir, stvorenje, Božja dispenzacija i mnoga druga. Oni su mi se podložili u mudrosti. Nakon što sam izvojevao pobjedu, pokorili su mi se. Na osnovu te pobjede duhovni je svijet odgovoran da vas poučava i da vam pomaže u vašim problemima."
Pametnomu dovoljno! Pa ipak vrijedi spomenuti još neke Moonove izjave: "Ja moram platiti odštetu za sve ono što su Jakov, Mojsije i Isus ... Ja sam isplatio veliki iznos odštete i zato imam pravo opraštati grijehe drugih". Moon također kaže: "Kao kršćani, mi smo se molili u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Sada bismo se trebali moliti u ime Pravih Roditelja... A Pravi Roditelji su sada na zemlji." Na kakve roditelje misli Moon ako ne na sebe i svoju ženu!
Kako mogu spavati kad je Otac u kući?
O Moonovu pokretu često se pisalo kao o opakoj sekti koja svoje pristaše podvrgava pranju mozga. Možda je tu bilo pretjerivanja, ali je u Crkvi Ujedinjenja svakako prisutan problem snažne emotivne i psihičke vezanosti i ovisnosti članova o vođi i samoj organizaciji, koja im nerijetko gotovo onemogućuje normalan život nakon napuštanja sljedbe. Osjećaji usmjereni prema vođi nerijetko idu i dalje od kulta osobnosti pa završavaju u nekoj vrsti obožavanja. Sun Myung Moon je takve osjećaje uvijek poticao. Već spominjani Michael Green prenosi u svojoj knjizi riječi Shelley Liebert, bivše članice Crkve Ujedinjenja. Evo kako se osjećala kada je saznala da će Moon prenoćiti u velikoj zajedničkoj kući u kojoj je i ona odsjela:
"U svojim mislima ocrtavali smo njegov lik. Poznavala sam njegovo lice bolje od vlastitog; jako sam ga voljela. Sve vrijeme mislila sam o njemu.
Trajale su velike pripreme za njegov dolazak. U kuhinji je napravljeno veliko spremanje - sve nepotrebne stvari izbacili smo. Premjestili sno namještaj. Ako je netko želiko konzervu hrane, morao je kupiti novu, i to najveću i najbolju. Čak iako konzerva nije bila otvorena, morao si kupiti novu. Sve je moralo biti potpuno novo. Na koncu konca, sve smo to pripremali za 'Boga'.
Te noći kada je stigao svi su bili uzbuđeni. Otišli su na spavanje. Mislila sam: 'Kako mogu spavati kada je Otac u kući?' Bila sam jedina koja je provela besanu noć. Molila sam se i priređivala doručak. Kada ga on nije htio okusiti bila sam slomljena...
Nakon što je otišao podijelili smo međusobno sve stvari koje je dotaknuo. To se smatralo posebnom dragocjenošću koju treba čuvati za potomstvo, kao što su se čuvali iverci križa.
Nakon što je otišao, malaksala sam od uzbuđenja. Zaključala sam se u knjižnicu i plakala satima. Plakala sam jer sam osjećala da je on utjelovljenje sveukupne ljubavi koja postoji. Lila sam suze radosnice, jer ovaj čovjek je sažimao cjelokupnu povijest, a ja sam bila u dodiru s njim."
Dovoljno za danas. Ukratko: bi jednom Korejac Sun Myung Moon koji se proglasi mesijom i povede mnogo ljudi za sobom. Umre 2012. godine i ništa od njegova mesijanstva se ne ostvari. Ode Bogu na istinu. Još jedan lažni mesija, ni prvi, ni posljednji. Nek mu se Bog duši smiluje. Možda njegov sin, koji ga treba naslijediti kao vođa pokreta, bude bolje sreće.
Nema komentara:
Objavi komentar