Starozavjetna povijest prepuna je iznenađenja za svakoga tko pokušava pozorno čitati, osobito ako u Bibliji vidi samo zbirku nekakvih starih „priča iz davnine“ u kojima zlo kratko traje, a dobro uvijek pobjeđuje. Biblijski tekstovi ipak su mnogo realističniji u opisu životnih i povijesnih tegoba. Tako danas moram navesti detalj koji mi je tek nedavno sinuo.
U bajkama i pričama obično pozitivci na kraju dobivaju vlast i vladaju dugo i sretno cijeli život. To međutim ne vrijedi za stare izraelske kraljeve. Čak i najbolji i najhvaljeniji među njima, poput Davida, imali su za života barem dvaput „glavu u torbi“. Ili bi na njih zaratila premoćna susjedna država, ili bi se protiv njih urotili članovi vlastite obitelji, a najmanje jednom u životu morali su ozbiljno računati s mogućnošću ili stvarnošću državnoga udara. Samo su David i Salamon vladali u uvjetima kad je Izrael bio regionalna vojna i politička sila. Svi njihovi nasljednici bili su znatno slabiji, i morali su u nastojanju da sačuvaju nezavisnost balansirati između interesa velikih poganskih sila Mezopotamije i Egipta, te agresivnih susjednih država koje su samo vrebale trenutak slabosti ne bi li pripojile dio izraelskog teritorija. K tomu je došlo i do vjerskog i političkog raskola zemlje na Sjeverno i Južno kraljevstvo odn. Izrael i Judeju, pa su Izraelci uza sve uobičajene nevolje dobili još i međusobne ratove.
Znate li koji je kralj u takvoj situaciji ostvario najdulji vladalački staž? Ne pozitivac iz narodnih priča, niti David, kralj „po Božjem srcu“, nego onaj najgori i najnegativniji-Manaše. Vladao je Judejom čak 55 godina (687-642.g. pr. Kr). Teško da Biblija o ikome donosi negativniji sud, jer je Manaše prakticirao i Izraelcima nametao pogansku religiju, provodeći pri tome pravu kulturnu revoluciju u pokušaju da preodgoji narod: „Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, načinio ašere kako bijaše učinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj. Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu će prebivati moje Ime zauvijek." Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vračao je, gatao, stvorio bajače i opsjenare, učinio je premnogo zla u očima Jahve i razjarivao ga. Dao je načiniti lik Ašere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću svoje Ime zauvijek. Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije." Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima…I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da čini što je zlo u očima Jahvinim.“
I sad zamisli ovo: iako je svojim kraljevskim autoritetom uvodio poganstvo gdjegod je mogao protiv volje naroda i njegove tradicije, iako su se pod njegovom vlašću glave kotrljale na sve strane, nigdje ni spomena o ikakvom otporu protiv njega, uroti, ili bilo čemu sličnom. I to među Židovima koji su i za manje stvari svrgavali kraljeve, i za koje se nikako ne može reći da su pasivni promatrači loše vlasti, kako si mi Hrvati godinama predbacujemo…Taj i takav Manaše vladao je tako punih 55 godina bez ozbiljnog otpora, dulje od bilo kojeg kralja prije i poslije. Vjerojatno je stabilnost svoje vlasti dugovao moćnom Asirskom Carstvu čiju je vrhovnu vlast priznavao. Carstvo je tada pod vladanjem velikih osvajača Asarhadona i Asurbanipala proždrlo sve oko sebe od Kavkaza i Perzijskog zaljeva do Nila. S njime se nije bilo za šaliti. Iako je to znao, Manaše je u jednom trenutku izgubio oprez i nešto zabrljao, zamjerivši se Asircima toliko da su ga bacili u zatvor, iz kojeg je nakon dviju godina pušten. Možda nisu imali nikog prikladnijeg tko bi u njihovo ime upravljao Judejom, a zatvoru je Manaše naučio da nije nedodirljiv.
Toliko za sve koji vjeruju kako loša vlast ne može dugo opstati. Ponekad se pokaže nevjerojatno žilavom, osobito ako ima potporu kakve dobrodošle velesile.
Nema komentara:
Objavi komentar