Na Istoku se u starini smatralo da je odjeća dio integriteta osobe koja je nosi. Skinuti nekom odjeću protiv njegove volje, ili je čak samo oštetiti (kao što je David odrezao dio Šaulova plašta) značilo je oštetiti integritet te osobe, gotovo kao da smo je tjelesno napali ili ozlijedili.
U Isusovom slučaju rimski vojnici to čine pred očima velikog broja ljudi. Javno smaknuće spektakl je iz arsenala iz kojeg nam dolaze i gladijatorske borbe. Poigravanje sa smrću ljudskog bića u teatru ima svoju koreografiju, redoslijed događanja, činove, prizore i uključenost publike. Da mi je znati koji je to „režiser“ smislio. Možda onaj rogati, tko bi ga znao. Rimljani su i to doveli do nekog perverznog apsurda; u gladijatorskoj areni podizanjem ili spuštanjem palca publika odlučuje o tome hoće li poraženi ostati živ ili otići u vječna lovišta. Pilat je u sličnoj maniri prepustio rulji da odluči hoće li živ ostati Isus ili Baraba. A sada vojnici naočigled svjetine skidanjem odjeće osuđenika daju jasnu poruku: ti više nisi čovjek, ti si samo nekakav slučajno živi stvor s kojim ćemo se mi sada ovdje poigrati, znaš, kao mačka s mišem.
Budući da nema televizije niti današnjih medija, zainteresirani za predstavu u kojoj će gledati ljudska bića u agoniji umiranja moraju osobno doći u kazalište. I tu su, nađe ih se dosta koje to zanima. Bogu hvala, danas nemamo javnih smaknuća, ali zato imamo paparazze koji će nam javnu smrt približiti tako da ih se ni Rimljani, niti onaj „genijalni“ zli režiser ne bi postidjeli. Samo da se prisjetimo „poniranja“ fotoaparata u prizor mrtvog tijela princeze Diane u pariškom tunelu, ili zumiranje razmrskane glave i prosutog mozga mafijaša Vjeke Sliška na zagrebačkom Cvjetnom trgu…prosvijetljeno 21. stoljeće zgraža nad zločinima starine, ali bit će mu mjereno mjerom kojom samo mjeri.
On, kojeg su skoro do gola skinuli, promatra oko sebe ljude čije duše su pred njegovim očima do kraja ogoljele. Parafrazirajući završne riječi nadbiskupa iz slavnog filma „Misija“ mogli bismo reći: On je gol, a mi odjeveni, ali zapravo je on odjeven, a mi goli. Kako tada, tako i danas, sve do dana Posljednjeg suda kad će cijelo čovječanstvo stajati pred njim i polagati račun za svoj život. Imamo samo veliku sreću što Isus nije Pilat niti Kaifa, i što je čista suprotnost onom „režiseru“ koji bi se s nama u takvoj situaciji sigurno poigrao na najgori mogući način za nas.
Nema komentara:
Objavi komentar