Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Što bi bilo da je priča završila drukčije? Da Pilat kojim slučajem nije Isusa osudio na smrt, ili da su tadašnji Židovi prihvatili Isusa kao Mesiju? Oni bi u tom slučaju postali narod apostola i širitelji Evanđelja u svijetu, a njihov odnos prema rimskoj vlasti poprimio bi posve drukčija obilježja. Možda ne bi došlo do dvaju židovskih ustanaka koji su završili potpunom nacionalnom katastrofom, uništenjem Jeruzalema i Hrama i raseljavanjem većine Židova izvan Izraela. Povijest bi sigurno tekla drukčije. No, ta je jedinstvena prigoda propuštena. Koliko li takvih prigoda proizišlih iz Božjih pokušaja da nas usmjeri na neko dobro mi propuštamo?

U odnosu na današnja mjerila sudski proces pred Pilatom obična je farsa; Isus nema odvjetnika niti vrijeme za pripremu obrane, nema niti svjedoka njegove obrane, nego samo tužitelji i optužba. Ljudski život u antici ne vrijedi mnogo pred zakonom jačeg; nema ljudskih prava, niti udruga za njihovu zaštitu. Ipak, Pilat je tek egzekutor, „točka na i“; presudu je zapravo izreklo Veliko vijeće židovskih starješina. „Dakle, ti si Sin Božji?“ „Vi pravo velite, jesam!“ Znao je da ga to priznanje vodi u osudu zbog krivovjerja i smrt. Koji bi osuđenik priznao takvo što? Mogao se lako izvući: ljudi, pogrešno ste me shvatili, nisam tako mislio, itd. Što bismo mi učinili na njegovu mjestu? Bismo li lagali da se spasimo?

Pilat je pak posebna priča. Veliko vijeće vjerojatno je shvatilo da bi prihvaćanje Isusa kao Mesije značilo kraj starozavjetnih vjerskih institucija od hramskog bogoslužja, svećenstva i mnogočega drugog. Takav društveni stres mogao bi imati nepredvidljive posljedice za narod. I zato je Isus prijetnja koju treba odstraniti. Pilat pak vidi da Isus nije prijetnja rimskoj vlasti i da ga ne može uspoređivati s proturimskim pobunjenicima zelotskog tipa. Međutim, slab je. Ne može se oduprijeti političkom pritisku i nije kao sudac neovisan. Moćan je, a zapravo nije slobodan. U svojoj slabosti odlučuje u rimskom stilu baciti Isusa pred lavove u arenu da zadovolji svjetinu. A ova, tražeći da pusti Barabu, pred njegovim nosom se svrstava na stranu pravog neprijatelja rimske vlasti. Veću pljusku mu Židovi nisu mogli dati. A on im je uzvratio time što nije htio skinuti natpis „Kralj židovski“ s Isusova križa.
I dok si Pilat s Velikim vijećem podmeću i spuštaju preko leđa Isusova slučaja, on bez ijedne riječi prihvaća osudu na smrt. Ne buni se, ne zapomaže, ne preklinje, ne traži preispitivanje, ne viče da je nevin. Gleda dalje od onih koji ga osudiše. Vidi ono što oni ne vide i ne slute. Oni misle da je slučaj gotov. On zna da prava stvar tek započinje.
--------------------------------------------------------------------------------
Komentari na starom blogu:
16.3.2010. 21:52:51 | vuk946
GLAS MOJ IMAŠ AKO ME ČUJEŠ ... I POZDRAVLJAM TE ...
16.3.2010. 21:11:14 | nadanje
Imaš moj glas i siguran povratak na tvoj predivan blog, pozdrav ti ostavljam
16.3.2010. 20:05:25 | maslinovo-ulje
Imaš glas od mene :)
16.3.2010. 20:02:54 | lucijan2
Veliko hvala svima za ohrabrenje. Dogurao sam već do pete postaje, pa ću ih objavljivati dan za danom. Sretno svima!
16.3.2010. 19:46:45 | pjega
klik
16.3.2010. 19:46:37 | sohna-hoakasaa
Kad vidimo kakvi smo, samo nas je ta njegova muka mogla otkupiti. Bog je dao za žrtvu vlastitog sina zbog opačina naših - duša, duha i tijela. Zato je moralo biti tako. Samo da nije uzalud! U svakom postu uživam..bravo
16.3.2010. 19:29:05 | radostan
Blagoslov!
16.3.2010. 19:22:12 | majino
moj glas za Tebe.... :)
16.3.2010. 18:07:09 | summernight
Glasssssssssssss
16.3.2010. 17:54:40 | nanchy13
eee sta bi bilo kad bi bilo.....klik i pozzz
16.3.2010. 17:42:45 | ilija
povijest bi zasigurno tekla drugačije u slučaju koji si naveo, no pitanje je kako bi točno utjecalo na današnjost. Sve više ljudi zanemaruje crkvu i vjeru, ne vjeruje u Isusa, a mislim da nikakav drugačiji poredak u povijesti to ne bi promijenio. Sumnja uvijek postoji, a slučaj vjerojatno nikad neće bit završen.