Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Uspon je sve teži, unatoč pomoći Šimuna Cirenca. Teret poprečne grede postaje prevelik, i Isus pada drugi put. Tresak križa o zemlju, psovke stražara, uzvitlana prašina i žamor mnoštva. Bičevi udaraju. „Ustaj, propalico!“ On šuti i s naporom ustaje. Tek na trenutak mu se pogled susreo s neobičnim parom očiju koje su cijeli prizor promatrale s neskrivenim zanimanjem.
„Poznaješ li me, Isuse?“-progovoriše oči. „Sigurno me se sjećaš. Ja sam Otac svih sumnji. Nisam li ti na vrijeme rekao da je najveća sreća na zemlji trbuh pun? Da si me slušao, što bi ti nedostajalo? Imao bi vlastitu tesarsku radionicu; Marta i Marija rado bi ti ustupile onu kolibu u svojem dvorištu. Mogao si se oženiti; možda bi Marija Magdalena bila dobra za tebe, unatoč svojoj prošlosti. Bio bi dobar pobožan građanin koji uredno plaća poreze i obavlja vjerske obrede kako je propisano. Mogao bi zbrinuti i svoju majku udovicu. Ali ne, ti si htio slavu, htio si da se o tebi govori, da te ljudi slijede, da budeš faca s naslovnica. A to ima, Isuse, svoju cijenu. Ne možeš biti slavan ako ne postaneš jednim od nas, koji znamo kako se to radi. Mogli smo se dobro pogoditi. Trebao si mi samo prodati jedno od ovoga po vlastitom izboru: ime, tijelo, savjest ili slobodu. Ili sve odjednom, i tako je svejedno. Sve bi bilo tvoje. Sad se valjaš ovdje u prašini. Tako prolaze svi koji mene ne slušaju.“
Isusove su oči šutjele.
„Zar mi nećeš ništa odgovoriti?“-nastavi Otac svih sumnji. „Kad ono razgovarasmo u pustinji, bio si mnogo drskiji. Sad kad te pritislo, šutiš. Nemaš što reći. Znaš da si izgubio. Ostaje ti samo ponos, ali i on će uskoro proći kad ti čavle protjeraju kroz ruke.“
Isusove oči za trenutak bljesnuše i uzvratiše.
„Ti zaista ništa nisi shvatio! Ni u pustinji, a ni sada! Sve što ja imam, a što bi ti htio, nije moje, nego pripada Bogu. To se ne prodaje. Ti nisi sijao, pa nećeš požnjeti, a ne dam ti niti da otmeš. Odstupi od mene, sotono!“
Na trenutak oblak prekri sunce i brza sjena preleti preko okupljenog mnoštva. Za nekoliko sekundi opet se razvedrilo. Isus je stajao uspravno, a oružnici su mu prtili križ na ramena. Šutio je.
U okupljenoj gomili jedno mjesto iznenada se ispraznilo. U daljini je odjeknuo čudan zvuk, kao vučje zavijanje. Ljudi koji su stajali u blizini malo su se ogledavali, ali nije bilo vremena za pitanja. Nazarećanin je zakoračio dalje, vukući svoj smrtonosan teret. Šutio je.