Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Gospodine,

ja ne umijem hodati dubokim vodama.
Bojim se posljedica vlastitih i tuđih pogrešaka,
loše i neplodne zemlje svojeg neznanja
koje plodove pogrešnih odluka daje
 uvijek u zao čas.
Strah je moj križ, Gospodine,
zapravo-to je antikriž
pod kojim sam pao nebrojeno puta,
a strah je i oružnik koji me stalno razapinje,
uvijek na istoj Golgoti,
samo što takvo raspeće nikoga ne otkupljuje.
Ako već moram pasti, neka to bude pod pravim križem.
                                                                                    Budi moj Šimun Cirenac,
                                                                                    kao što sam ja dio Tvojega križa
                                                                                    pod kojim prvi put padaš.

                                                                                   (Lucijan Antun)

Ti koji si Mladica iz panja Jišajeva, padaš pod teretom križa radi naših opačina. Tvoja bijela haljina natapala se krvavim znojem radi naših gorčina i nemoći ljudske bijede. Ti koji si sama istina, doživljavaš laž i klevetu. Htio si nam umnožiti radost, a mi smo tebi umnožili tugu i bol i na svojim pogrbljenim plećima nosiš naš jal. Na tvom izmučenom licu vidim želju da nam dadeš mir, a mi smo se urotili protiv tebe zadajući ti strah. Nedužni Gospodine, molimo te oprosti nama i našim slabostima i pomozi nam da kroz tebe vidimo naše bližnje i pronađemo sebe u drugima. Prosvijetli nas da spoznamo svoje stanje, ojačaj nas i učini da postanemo tebi slični i u poslušnosti nosimo svoj križ.

(Lucija)